Uncategorized

19.11. SAD TI PRELETI PTICO CRNA I NEVOLJENA

Razišli su se jučer gosti, bacili vijence i nestali redom za svojim ulogama, poslovima i uspjehom. Sad ti preleti, ptico crna i nevoljena, preleti do zadnjih tragova nestalih, glasova i tajni o njihovim prestancima, smirajima i ušćima…pa da se negdje između rešetki vremena osvrnu, i osjete u tišini da ih netko traži.

Nad stazama zamuklih tamburaša, nad olupinama zaraslih transportera, nad četiri kamena i odbačenim kotlićem nečijeg posljednjeg zalogaja, što ih je prekrila zemlja i busenje. I još dalje leti, troma takva i od sjećanja topla, na obale Dunava i preko, nad ruševine se digni i hangara i stratišta, farmi i kovačnica i makar tamo danas najsvjetliji dućani svijetlili, teške tišine noćile, i makar sasvim drugi ljudi i životi bili.

Pa se vrati, zadihana moja, stara i nagluha, reci mi što za maglama sjaji. I njih tada, i nas jednom, iza vinograda i zvonika kakva livada čeka.