photo: novo.hr
Predsjednica ili predsjednik svake države žive od glasova, balansiraju postupcima i izjavama unutar mogućeg, tako i naša predsjednica u trenutku istakne kako je rodom iz kraja snažne antifašističke i ustaničke tradicije a u drugom trenutku istakne svoju svijest o značaju Argentine u čije krilo su se skrili od pogibelji naši Hrvati. Izrugivala se hrvatska javnost od Mesića i njegovih izjava kada je, davno, gostovao kod iseljenika, pa dobro, Tomac nije nikuda morao putovati da se od ljevičara tvrđe provinijencije premetne u onu mekšu pa nacionalno osvješteniju pa dalje kako ga je put prosvjetljenja vodio. A ja se pitam jeli trebala predsjednica u Argentini uzviknuti- sakrilo se među vama mnogo kukolja a na kakvoj proslavi hrvatske pobjede nad talijanskim fašizmom zaplakati za našim bojovnicima koji su 1945. plovili u Argentinu, uzalud i Vučića proglašavati četnikom a on je taj tko Srbiju vodi europskim putem u okruženje poznato iz one pjesme Branka kockice koja počinje s “Ima u svijetu jedno carstvo”. I on I nije četnik, uistinu. On je ambiciozan političar koji se dovija kako da Srbija prizna Kosovo a da ga ne prizna koliko se i neki član predsjedništva HDZ-a dovija kako da ne sudjeluje u ratifikaciji Istanbulske konvencije a da sudjeluje.
Zuroff pak, koliko i predsjednici nacionalnih država i dijaspore (sve mahom i birači, donatori i naši ljudi) žive od popularnosti, živi od progona nacističkih zločinaca koji imaju osim realne zločinačke prošlosti i jednu snažnu zajedničku osobinu, sve ih je manje. Ja vjerujem da niti jedan kooperant u Izraelu koji se nada poslu na F-16 lovcima za Hrvatsku toliko ne pati oko izjava hrvatske predsjednice koliko Zuroff ali niti njemu ne treba zamjeriti što se aktivirao jer se, u pravilu, svi ljudi kojima je stalo oko nečega, u pravilu drže budnosti kao principa.
Na izložbi o utjecaju ruske emigracije u Hrvatskoj su bivši najtvrđi kadrovi KP SSSR koji su u mladosti smatrali te emigrante zlom koje je pravična boljševička metla počistila iz mlade države imali pune riječi hvale za njihov doprinos hrvatsko-ruskom prijateljstvu i to je sasvim prirodno, nije vrlina pretvoriti priliku u eksces ako se time ne dira u esenciju koju se ne može mijenjati. U tom bijelo-crvenom sukobu stradali su milijuni i milijuni ljudi.
A oni manje ambiciozni ljudi, oni vrebaju tko će konvertirati, reterirati ili pokazati neku nedosljednost i zamišljaju kako su etički gorostasi na temelju činjenice da nemaju tih muka, sami pak traže često punicu da im bude jamac za autokredit iako misle o njoj gore nego Stier o premijeru. Konačno, ona i nije dala ideološki sud u svojoj izjavi.
Na kraju, tko želi imati sintetičku ulogu predsjednika svih Hrvata, tako i drugih naroda, strukovnih saveza ili ičega, mora isticati empatičnost prema svim sudbinama u krilu tog tijela kojem predsjeda. A oporba to ne mora dok ne postane vladajuća većina i Zuroff to ne mora jer je njegova uloga i karijera i misija nesintetička. I ne treba zamjeriti nikome od njih.
Dodaj komentar