Putinovo obraćanje naciji je politički autogol, vlastita nevinost za rat je otvoreno cinična… a takav cinični narativ je dobra taktika i pokriće samo za one koji upravo s lakoćom napreduju (pa se otvoreno sprdaju s očitim). Ovo dodatno stoga što je jučer ponizio jedan stari čovjek bitan kriterij ruskog militarizma -predodžbu tjelesne hrabrosti Rusa, a nasuprot, kukavičluka “zapadnjaka”. Doputovati vlakom u Kijev na izlet, u sred rata i pred njegovu godišnjicu, udar je u dijafragmu onom na čemu počiva karizma Putina, njegova forsirana muževnost nasuprot mlitavosti druge strane, ovako ispada da je dementni i razmaženi Biden “i bogatiji i hrabriji i drskiji”.
Nastavno na ovo ide prebiranje po dokazima kako je Rusija bastion heteroseksualne civilizacije koja stoji nasuprot transrodnom i u potrošačkom mentalitetu propalom i sad već degeneričnom zapadu u kojem su ljudi ovisni… imati wc u kući ili toplu vodu, Rus, ispada, ta pitanja prezire. To je ona konstrukcija kako Rusi razmišljaju povijesno a ne interesno, dakle ne traže ništa, ginu bez riječi… samo ih je pred mobilizacijom izbjeglo okruglo deset milijuna, a oni koji nisu marširaju tek da ih ne ubiju s leđa. Pa ih ubiju odozgor.
Treći je njegov promašaj Jugoslavija, stalni i paradoksalni argument kojim pokušava nemoguće – ohrabriti Srbiju na njen džepni imperijalizam, a paralelno koristiti samostalnost Kosova kao dokaz da Krim može biti dio Rusije.Plakati da “je zapad razbio Jugoslaviju”, a podržavati razbijanje BiH.
On nije trebao držati povijesni govor i zato, najviše zato, jer je već držao puno povijesnih govora. A ljudi su, Rusi bar, čekali samo odgovor na “hoće li još mobilizirati”. Tako ispada da je on, nekonzistentim i proturječnim tvrdnjama, hrabrio samo sebe. A možda i, nehotično, svoju sve odmetnutiju desnu oporbu.
photo screenshot
Dodaj komentar