Featured Svijet

Zajednica u nevolji, pojedinac, i mi danas

Na znamenitoj je fotografiji mljekar koji raznosi mlijeko u Londonu 1940. između dva bombardiranja.
Zajednicu u nevolji predstavlja njezin kolektivni duh samodiscipline i solidarnosti, ona ne počiva na autoritetu državne uprave koji se mora ostvariti silom nego na nepisanoj navici da smo u teškim okolnostima jedno tijelo. Što mekšim putem može društvo postići svoju altruističku svijest to je kvalitetnije, otpornije i vitalnije.
Dakle ako je opasno ili loše  za druge… kašljati po ulici ili počistiti u Konzumu policu s wc papirom, u kvalitetnom osjećaju zajedničkog života se ovo drži na samodisciplini mnogih pojedinaca. To je nemoguće postići odozgor, odozgor se može zabraniti pa će se i kršiti. U razvijenom kolektivitetu se ne gura u skloništa i zato da djeca vide da tako i ona mogu i trebaju. 
Autor je u Osijeku bio u ratnim uvjetima i pod danonoćnim detonacijama bile su razarane i trafostanice i kablovi a doslovno su ginuli operativci Elektre popravljajući instalacije da ne bude grad bez struje. I uistinu, možda nigdje nije bilo da grad sa po 30 mrtvih na dan bude uvijek opskrbljen strujom, siguran sam da je to najsvjetlija točka ratova 90-ih koju sam osobno vidio. Najmračnija je ratno profiterstvo na pelenama i humanitarnoj pomoći. A to se odvijalo… jedno do drugog. Prvo je bila simfonija duha jednog grada, drugo kakofonija gramzivih pojedinaca nad interesoom kolektivnog interesa.
Epidemije jednako stvore i pokažu stupanj zajedništva i dostojanstva. I samo on uistinu jest najmoćnije oružje protiv svake nevolje.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara