Balkan Svijet

Teško je biti rusofil a podnositi rusofile, i zašto sam iz sličnog razloga zbog Tita davno ribao zahode kiselinom

Da, ja sam (i) rusofil a vi mi ne date. Volim taj jezik i njegov zvuk koji je Žigon zaljubljeno opisivao zvukom rijeka a rusku književnost poznam doslovno iznutra i tu ukupnu ležernu a hazardersku energiju zbog koje se vidi iz podnožja na Kavkaz “tko vozi zapregu” kako je Ljermontov opisivao osjećao sam od malena  sasvim bliskom. I ne volim kad se u životu puno gleda u brzinomjer a to jest taj mod pa… pustimo sad. 
Postoji ipak nešto zašto mi se smuči ta proruska propaganda  i to nešto je bitnije od opisanog i to je zašto volim Rahmanjinova i njegovu Elegiju ali nešto drugo ne volim i ne volim još dublje nego je znalo biti i pametno, to je zašto nisam volio Tita ni Tuđmana baš nisam volio i psovao sam ih i istodobno ranih devedesetih i što je valjda najdublje što mogu ne voljeti.
To je ponižavajuća i sterilna, nasilna i primitivna potreba idealiziranja i obožavanja i laganja. Taj homo uzdrhtali nježan ton kojim se govori o spasitelju i vođi i koji stvori takav otpor da bi uskrsnuo Jovu Kapičića da vas sve potaraca i da mi i Tito bude u tom času drag što to nije mogao podnositi, tu pseću podložnost u tim naslovima i komentarima “nama bi trebao jedan Putin da..”, to se izgovara s onim tonom kojim Danilo Stojković u Ko to tamo peva izgovara – nemačka medicina je najbolja na svetu. 
I još u toj propagandi proteže se jedan prijeteć ton, proteže se kao kakav čečenski batinaš ako uopće tako blagi oblik prisile postoji u tom prefiksu. I baš ne volim. Ni Tita nisam volio jer ne volim morati voljeti. I bio je jedan Cvetković u Titovoj gardi gdje sam prvo služio onu prvu vojsku i u doba ACDC već  je on tako gudio svoja femina obožavanja Tita i tako je dugo to bilo na omladinskom sastanku da je od mene koji sam na Euroviziji ipak navikao za naše.. ma meni je bilo u hipu drago da je Barišić ubio ambasadora Rolovića koliko mi je prekipilo to sve da sam mu … da ga…. u usta njegova žvalava” pa sam kao nenarodni element svako malo ribao zahode u kiselini s drugim Albancima ali i pokojim koji je više volio kralja Petra nego Cvetkovića i njegove himne drugu Titu. E tako, i duplo, mi idete na jetru s tim krumpirskim naslovima svaki dan kako je izašla još novija raketa strašno brza i kako je Putin naredio zvijezdama da sjaje i svaki dan je “šokirao svet” i novo cjepivo je protiv COVID-19 a već 20g se prodaje u svakoj apoteci u svakoj guverniji osim što svaki prosječan  Novozelandžanin zaradi 20 puta više nego prosječan Rus a mi i ne znamo tko je tamo šef kuhinje osim da se snimao tamo Gospodar prstena. 
I zato više volim vrijeme Plenkovića i Milanovića nego Tuđmana jer kad je rat završio on nije završio nego je i dalje htio da se Dinamo zove Croatia i da on tumači ljudima i slikarstvo i vjeru i povijest i kuhinju. I koji radio treba biti. 

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara