Featured Svijet

Temeljna dvojba straha od umjetne inteligencije

1. koji motiv bi bio djelovanja osamostaljene umjetne inteligencije? zašto bi ona nešto htjela, kao nad-intelgencija?

2. zašto ljudska vrsta uvijek identificira najviše oblike inteligencije sa zlom, zar zlo nije gluplje od nad-inteligencije?
3. koji je korijen straha od svijeta kojim će ovladati čovjeku superioran intelekt koji ga neće trebati, ali ni vodu i hranu…možda niti moć, ili baš da?

i prijedlog i molba…kako bi sukus učenja monoteističkih religija o ovom zauzeo stav. Možemo od kraja jer on je ključ za odgovore gore.

Zato jer je identificiramo s vragom, bitnim objektom monoteističkih religija koji bi htio postati Bog protiv kojeg se, gotovo on, odmetnuo pa s njim ratuje unaprijed osuđen na poraz. I to jest tako, ta apstrakcija duha koji je postao pun bijesa da se suprotstavlja apsolutnom u želji da ga svrgne. U ovome je, u praktičnom vjerovanju, jedan paradoks.

Prvo je taj paradoks u tome da mi znamo kako vrag ne može svrgnuti apsolut jer se apsolutno ne može svrgnuti a on to nije, biblijski tekst ne prepoznaje vraga kao nad-inteligenciju, on se trudi svoje pristaše privući nudeći im  moći ili osobito bogatstvo ali ne zna više od toga, nije on zato inteligentniji ni mudriji od mnogih biblijskih likova. On zna nešto psihologije i balansirajući između sklonosti krivnji i pohlepi on zavodi čovjeka ali ga je civilizacija poistovjetila s dvije bitne moći- inteligencijom i nagonom iako se to dogodilo iz sasvim jasnih razloga, nevješto i stvarajući privlačnost prema “dark side” pa su se mnoge postrojbe, violinisti, erotične ekspresije i slične antičke vrijednosti pripisale da “nisu od Boga” kao da bi se on protivio vještini ili osobitoj ljepoti i svaki tehnološki iskorak je bio pod sumnjom da je s đavolske strane, čak i vlak. On je spoznajna barijera koja nas želi zadržati u stanju ropstva prema prizemnoj gladi za moći a preteže vjerovanje kako je ropstvo jedino sredstvo protiv njega. Većina ljudi misli tako da bi u šahovskoj partiji između bića istog ranga u anđeoskom i demonološkom svijetu pobijedio demon a ne anđeo jer da je on (anđeo), poput kneza Miškina, naivan i dobar a da su to sinonimi. Tako i da je svako igranje šaha preko jedne mjere vještine sigurno ex parti diaboli. A nije tako. U strasti i bijesu za pobjedom ne može se parirati ravnoteži i miru, konačno i sve brigade i divizije koje su se kitile đavolskim imenom nisu se baš pokazale nepobjedive, čak niti navijačke skupine. Nije to neka šarža, win-win rješenja su nadmoćna žestini dijaboličnog a najviše te žestine i tako nalazimo u najžešćim borcima protiv đavolskog. Tako da to ako postoji odmetnik koji zavodi na suicid, kladioničarstvo i kocku, u financijski inžinjering….sado-mazo pornografiju…nije to baš neki znak inteligencije koja bi trebala impresionirati jednog Sv Antonia koji je, usput, u startu bio iz toliko obrazovane obitelji i poliglot i erudit AAA razreda pa je bistar do nadnaravnog i postao mudar i blag, on bi u srazu svakog oblika “pameti” pomeo svu jarost podzemnih sila a da niti bi prešao na njihovu stranu niti se uobrazio jer se inteligentan i razuman ne uobrazi previše. Možda nije trenutak ali i motor antisemitizma je u ovome, genetski neprepoznatljivi Semiti razgonjeni po svijetu darvinistički su se razvili u skladu s tim i izbacili puno novčara, dirigenata i liječnika jer nisu imali zemlje nego gotovinu, povezani..stvorili su i navukli idealan oblik biti predmet kolektivnog straha i od drukčijeg i od intelektualno superiornog, ceh nisu ovom plaćali holywoodski cionisti nego cipelari i trgovčići istočne europe a u nakani da se njihovim istrebljenjem spasi svijet od pošasti bistre potrebe za preživljavanjem i u ime pravih i poštenih i poraženih vojnika, livaca i šumara. A da ga ubiješ, rezultati su bili katastrofalni za sve strane a Njemačka je dosegla najvišu moć baš u amerikanizranom i konzumatorskom miru i štancajući BMW jurilice i folcike a ne topove niti okretanjem krumpira.

Umjetna inteligencija već dugo postoji, razvija se i ono što je novo, samorazvija se. Recimo i da u svojoj samoizgrađujućoj snazi ona može doseći poziciju za izuzetnu moć. Strah od ovoga ima dvije komponente- da bi ona postala superiorna čovjeku kao vrsti i da bi imala takvo stanje samosvijesti koje bi htjelo zlo. A to su, očito, dvojbe iz odjeljka gore. Mi joj najviše zamjeramo da ona nema dušu, i tu dolazimo do srži cijelog ovog pitanja, što je duša i može li se nešto tako razviti da ima ogromnu inteligenciju a nema dušu. Hitler i Staljin su imali dušu, imali su i neku inteligenciju, nije to svijet baš posebno usrećilo, stvar je da mi dušu opet identificiramo kako znamo, najviše kao neku komponentu naše ukupnosti zbog koje potjeramo konje brže, budemo neracionalni ili se napijemo i sve redom častimo. A što ako biti pametan i duševan nisu suprotstavljene vrijednosti…pa i zekat koji daju siromasima islamski vjernici, to je i duševno i razumno, mi i ne znamo da ta računalna inteligencija jest potencijalno antiduševna, osobno smo sigurno na pravom putu ako bi takva moć bila u rukama kakvog zlikovca s dušom nego super procesora jer i onaj germanwingsovski pilot je bio razlog pada zrakoplova a ne putno računalo, on je prošvikao i podbacio.

Ostavimo ovo pitanje otvoreno, ipak. A neka ovaj tekst o semiotičkom pitanju je li može zlo biti inteligentije od dobra bude kap u oceanu ove planetarne diskusije, mišljenje potpisnika teksta je da ne može.

 

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara