photo euronews
Da je princ Salman jednako blizak i s Trumpom i s Putinom nije nešto novo niti treba otkrivati, koliko niti da Trump i Putin imaju poklapajuće interese u mnogim područjima a njihovi sukobi više podsjećaju na pokazne vježbe, kao onda nad Sirijom. Da su Macron i Merkel s druge strane ovog društva jednako je jasno i oni se ne poklapaju u četvrtini ali se niti ovi ne poklapaju u četvrtini, u tri četvrtine svakako da. Dobro, Trump je ipak iako je u dosadašnjim istupima odbio kritizirati saudijskog princa vezano za ubojstvo njegovog oponenta Khashoggija, ovaj tjedan izjavio da se zbog zgusnutog rasopreda neće moći sastati sa Salmanom jer nisu dogovorili susret, zato je “give me 5” susret Putina i Salmana obišao svijet. I to je ustupak američkoj javnosti.
Nije tajna niti da je opasnije zamjeriti se javnim istupima i drukčije prvom društvu, od ova dva, a i da se opasnije otvoreno zamjerati Salmanu nego Putinu a Putinu nego Trumpu kojeg od CNN na dalje razapinju a on si ne može dopustiti niti blizu koliko ruski svijet može a taj koliko može saudijski svijet. Iako Trump je najviše šokirao kad se izlagao negodovanju američke kolektivne svijesti otvoreno podržavajući Putina u stotinu slučajeva kad se očekivalo drukčije. Macron i Merkel pak teško mogu u automobilu nositi bocu nervnog otrova novičok, njihove sredine ne podnose tvrda pravila insinuacija da se nešto tvrdo poduzelo i oni se ne mogu zagonetno smješkati na neku optužbu da su njihove službe nešto učinile kako se Juka Prazina u studiju uz buldoga smješkao kad je prepričavao anegdote iz utjerivanja dugova po Bosni, istina, njega već dugo nema.
Nije još jedino jasno koliko snažno se treba zamjeriti da se iskušaju granice ali javnost je već debelo naviknuta na ponešto, to je posebna i zanimljiva tema, sustavno i polako se počinje u prostoru u kojem živimo moći pisati npr- “Tko ovoj nakazi uopće daje medijski prostor? Curo moja da je vrijeme kao 92. zelenila bi se trava po tebi. Fascinira me opsjednutost muslimanima kod ove žene, huzur, amidža, hodža, itd. Zbilja zaslužuješ batine, ali Bog već radi s tobom tako da ne treba prljati ruke. Ovo je hrvatska zemlja i neka bježi tko hoće, ali nas ima koji ćemo ostati unatoč balijama”. A teško da bi taj anonimni, koji se obratio Martini Mlinarević zbog promocije knjige Huzur , na svjetskoj sceni najviše volio sjesti s Macronom. Pa i te ekipe koje stižu prije policije na vrata a javnost to pozdravlja…mogu svakome reći da je zlostavljao mačku, zar ne? Vremena postaju gruba svakako.
Ono sigurno je da je Izrael država koja je otisak jedne ukupne lobističke moći koja je također u dvojnosti i previranju koliko i SAD i EU. Sigurno je i da se utjecaj tih previranja prelije na čitav svijeta i da ako nadjača “ona druga strana” to neće ići u korist Salmanu a zabrinutom Macronu i njegovoj ekipi da.
Svi su tu na obje strane, u religijskom i nacionalnom smislu svakako. Čak i u bivšoj jugoslavenskoj autonomnoj pokrajini i njenoj matičnoj republici, ishodišno s pitanjem promjena granica kao rješenju dvojbi priznanja, sad države, Kosova. I u BiH u kojoj se moglo gledati tko i s kim, kako i je li čestita Dan državnosti i s kojim reakcijama.
Emocije antimuslimanskog ili ekstramuslimanskog predznaka, balansiranje hrvatsko-srpskim emocijama, ksenofobija kao princip,sve su to tek sredstva koja se koriste sasvim nedosljedno i otvoreno pragmatičnim.
Dodaj komentar