photo twitter
Kad se javno ili u užem krugu dotičemo tema privlačnosti i doraslosti među ženama i muškarcima mi se često bavimo ili sasvim pojednostavljenim mjerilima temeljenim na varijablama dobi, dugonogosti i novca ili ono što ne obuhvatimo time nazivamo kemijom. Postoje istodobno, sasvim lako objašnjiva pravila podudaranja koja se ne spominju previše a nema razloga da se njima ne zabavimo u ovom lakom a ne sasvim besmislenom štivu od kakvog je sazdana narastajuća niska osvrta jednog, možda ne vrhunskog ali ipak pristojnog portala …haute couture tekstova, recimo s malo samoironije. Ergo…
Žena na fotografiji nije prototip playboyevske zečice, tu se svi slažemo sigurno, neovisno njenom daru za ples koji je postao viralni hit nakon njene posjete afričkim zemljama koje su bile nekad kolonije imperija kojem je na dužnosti prve figure izvršne vlasti. Ali iako i nije niti u dvadesetim, neovisno okolnostima njenog osobnog života, teško da je nju lako impresionirati tradicijskim muškim atributima sve i da se građe jednog Marciana u tridesetim a pogleda iz filma “Sultan” s Valentinom, a i da to nije jer ima viša primanja od 99,98 posto muškog svijeta, niti milijarder nije tu dovoljno biti. To je zato jer se jučer automobil sudario s dva policijska motocikla, koji su se prevrnuli u njenoj pratnji a da se najtvrđi komandos koji ju štiti ne zna odvažiti govoriti u javnosti niti joj može biti zanimljiv sugovornik a pritisci i iskušenja (u njenu kolonu se zabio taj automobil), sveobuhvatnost razmišljanja koje joj je potrebno da bi se prehranila, daleko nadilazi kapacitete boljeg odvjetnika. Uzalud sve, moja draga je arhitektica i slikarica ( naravno da neusporedivo boljeg izgleda od drugih lijepih žena) i nije dovoljno biti direktor svemira da joj se bude zanimljiv trajno, evo, osim što sam skoro ovo prvo, ja moram i znati držati duge monologe iz raznih tema da bi je opčinio, iznova opčinio i uspavao. Ukupno…žene su važne i zahtjevne na način koji muški svijet može ili ne može pratiti, samosvjestan svijet koji nije lako farbati s Geox polukaubojskim čizmama i motorom, svijet se mijenja i više nego se sanjalo ne tako davno. Dakle moraju si ljudi odgovarati sasvim ukupno i tu nema previše milosti, nakon 25-og rođendana definira nas puno toga. Naravno, mačizam je uvijek prednost, ali nije dovoljan i recimo da smo u ovom odlomku dokazali da žene nisu tek tako, vice versa nije bitno drukčije.
Mi muškarci pak, odmaknuli smo značajno od svog ustroja koji smo imali sa šesnaest a ako nismo onda je to više vrst retardiranosti nego netaknutost, pravom muškarcu i nije presudno da mu se pegla i krčkaju gulaši, trepće i povlađuje a spušta samo u pitanjima u kojima je to prikriveni kompliment. Mi volimo osobnost žena koja nadilazi koljena i ramena ali ih uključuje, pa i tu mi volimo da je yx jedinstveno biće koje se podudara s maštarijom najljepše priče koju znamo zamisliti, niti mi nismo zdravo za gotovo naravno. I što su osobnosti jače, u oba spola, to su i poklapanja žudnji i mogućeg rjeđi i jedinstveniji, muškarcu je značajno sve što uključuje zajedničko vrijeme a nedostatno ono za što mora proraditi tek konjak da bi od ukupnosti ostao samo hormonalni kriterij po mjerilima iz rata pristiglog kozaka koji je upravo izgubio razum i zanima ga sve što suknju nosi, čak i ako ne nosi.
Ta su poklapanja ukupna, manevarski prostor se i ne prostire preširoko, on uključuje nagonski rudiment ali ga izbirljivo i osobno definira i doživljava, ne tek po kriterijima iz prvog odlomka. On traži i snagu i vitalnost po mjerilima intime i javnosti vlastitog života, ne neke univerzalne parametre i to onda opet nije kemija. Kemija je kolokvijalni naziv kojim se označi nerazumijevanje neke privlačnosti, pa makar u kojoj sami sudjelujemo. Jer…jer smo naporni i dosadni i preuzetni, i muškarci i žene, kad gledamo u nekog s kime ne bi znali sve i da zajedno to hoćemo. Mi smo kompleksni stvorovi, uopće nas i ne privlači preširoko i ne imponira nam.
Kad ovo sve ne bi bilo tako, tada i ne bi bilo velikih ljubavi. A valjda si takve ljubavi želimo. Kad smo već uhvatili Theresu May…Philip je procjenitelj rizika investicija i ex povjesničar sa smislom za humor koji malo tko razumije. Ali izgleda da ona sasvim razumije. Ukupno, ne postoji kemija, samo postoji, ako mislimo suprotno, da nismo shvatili poklapanje.
Dobro si napisao, ali i dobro izabrao ovu fotografiju! Nisam je do sad vidjela, a doista je bogata. Što sve pak čitam iz teksta… svaka čast!