Sami nogomet je danas bitno brži, zahtjevniji, uigraniji i hrvatski tim je još kompaktniji, moderniji i jest se dogodilo čudo poklapanja prednosti koje su dovele u finale ljude koji igraju, doduše, u svjetski jakim klubovima ali su stvoreni i pripadajući jednom nacionalnom prostoru koji je nesrazmjerno mali u usporedbi sa snagom tog tima.
Ali nije ovo tekst o tome, nešto je drugo i ukupno drukčije u ovom vremenu. Biti finalist svjetskog prvenstva u nogometu, ali i svih drugih zbivanja koja su iznad jedne crte planetarnog interesa, znači neusporedivo više. Tome je razlog količina i umreženost informacija ovog doba- neka interaktivna karta pulsiranja vijesti i njihove ..ne dostupnosti nego prisutnosti, višestruka je. Ono što je u žiži svjetske javnosti osvijetljeno je toliko da uspjesi braće Sinković, hrvatske ženske odbojke, do bitno veće mjere budu zasjenjeni najgledanijim događajem da je sigurno više ljudi čulo ili čitalo (zapravo vidjelo, jer mi i ne čitamo više članke nego ih vidimo, to je ono novo u ovom vremenu) nego što je neki Bora Čorba izjavio o Subašiću. Ne jer bi on bio važniji nego jer je ono čega se dotakao toliko važnije.
Nije to stvar nogometa, za vrijeme boravka onih dječaka u pećini u Tajlandu se dogodila sva sila potresa, zrakoplovnih nesreća, i oni su prošli posve nespomenuti, pećina je bila u fokusu u odnosu na sve drugo više nego 1998. Beskrajno puta.
Sama činjenica da Hrvatska igra finale je stavilo Hrvatsku i sve što ima ikakve veze s njom povijesno, kulturno, zemljopisno, gastronomski, u apsolutni fokus ovog sasvim drukčijeg trenutka nego je bio prije dvadeset godina. Mogućnosti promocije svakog recepta, apartmana ili običaja, u bitno su većoj prilici nego tada. Google i druge tražilice bilježe takav rast otvaranja po ključnim riječima povezanih s Hrvatskom da je on u par dana veći nego u povijesti interneta i svih TV i radio emisija, knjiga iz knjižnica od Herodota do danas. Kad se otvorila zastava na kojoj piše Slavonski brod, na kratko, na kraju utakmice…više je interesa i otvaranja i googlanja i ukupno u informacijskoj mreži je njega toliko više nego 1998. da to čini jednu sasvim drugu mapu mogućnosti koja nadilazi nogomet, sport i politiku jer danas svo ovo troje nabrojanog služi informaciji a ne obratno.
Dakle da netko od njih kaže da je volio čitati Šenou, više bi ljudi na svijetu krenuli saznati tko je Šenoa nego bi saznalo u deset monografija o njemu. A bio bi to mali postotak ljudi koji bi to pogledali ali oni to danas mogu bitno brže i lakše, na više mjesta bi pisalo da je to neki igrač izjavio. Prije godinu, svaki od njih, ne bi tako prouzročio niti mali dio tog interesa iako su svi bili već svjetski poznati. Toliki utjecaj informacije je ono što 1998. ne pozna.
To sunce je danas na vrhuncu, do ponedjeljka, onda će se polako spuštati kroz godine ali dugo će biti izuzetno visoko. Tko bude prepoznao kako fotoćelije funkcioniraju taj će uistinu dobro proći.
Dodaj komentar