Razlike i sličnosti interesa i stavova ključnih partnera EU. i zašto.

photo DE

Oba politička lidera na fotografiji su pobijedili u svojim državama zahvaljujući kompromisu među strankama koje su često suprotstavljene ali žele očuvati političku i uljudbenu pripadnost europskoj ideji. Ništa niti nije stvorilo ideju europskog povezivanja i integracije nego njemačko-francuska suradnja, ona je motor svega. Realno, i klica su Europske unije još prije njenog formalnog nastanka i kad su njene preteče bile Europske zajednice za ugljen i čelik i one za atomsku energiju. Ta klica je, tada, bila Schumanov plan,  čiji je cilj bio onemogućiti daljnji rat između Francuske i Njemačke i to putem integracije industrije koja je bila važna za vođenje rata. Krajnji Schumanov cilj bilo je pomirenje Njemačke i Francuske, ali i razvoj integracijskog europskog procesa, s krajnjim ciljem ostvarenja europske federacije. Schuman je bio ministar vanjskih poslova Francuske a Pariški ugovor je potpisan 18.4.1951. pa je prekjučer bio rođendan začetka te integracije interesa. Danas je, nakon integrativnih stadija koji su, svi, išli u istom smjeru..Macron predlagatelj i začetnik ideje o još snažnijem obliku povezanosti Eurozone i opet je u tome ključna činjenica hoće li i kako to prihvatiti, prvenstveno Berlin i Pariz.  Njemačka kancelarka Angela Merkel i francuski predsjednik Emmanuel Macron međusobno se obraćaju “lieber Emmanuel” i “chere Angela”. Oboje znaju da Europa neće krenuti dalje bez bliske francusko-njemačke koordinacije. I zato Merkel i Macron i dalje traže kompromis kada je riječ o ekonomskoj i financijskoj politici Europske unije.Ali ne vide sasvim jednako taj iskorak, osobito oko par bitnih pitanja- nije li ova fotografija puna simbolike jer se vidi kako Macron nešto nudi a Merkel nije sasvim sretna. A što on nudi..

Nudi bitno manji proračunski suverenitet za članice, tako i Njemačku, iako je Merkel spremna povećati davanja u europski proračun ona nije sklona osnivanju zajedničkog ministra financija Unije, ukratko Njemačka ne želi prepustiti fiskalni suverenitet. Ona podržava uspostavu Europskog monetarnog fonda ( umjesto sadašnjeg “spasilačkog”, ESM) ali želi njegovu kontrolu od strane država članica kako ne bi razvijene članice plaćali račune za one rasipnije ili u velikoj krizi s punim automatizmom odlučivanja o tome. Merkel mora uvijek imati na umu i partnere koalicije i njihove pozicije – vlastiti CDU i općenito konzervativni CSU glavni su kritičari u ovom slučaju, tvrdeći kako reforme nisu u “interesu Njemačke” . Ovaj čas donji dom njemačkog parlamenta, Bundestag, ima pravo veta na financijske spasilačke pakete. Posebna tema je bankarska unija ali smisao je razlika isti.

Druga je razlika u stupnju oduševljenja konfrontaciji ruskim interesima u Siriji a u čemu je Njemačka vidljivo suzdržanija, nije sporno kako i ovo ima ekonomski uvjetovanu pozadinu u prvom redu.

Kad bi ovo banalizirali u interesu jednostavnosti…a da ne izgubimo istodobno smisao, onda bi njemački stav u dijelu u kojem postoje neslaganja  glasio- mi najviše plaćamo a takvi kao Grčka to koriste, sad bi trebali i nemati tako direktan utjecaj na ono što plaćamo a oporba će me pojesti ako ovo prihvatimo tako.  I još nam se od strane SAD i vas narušava odnos s bitnim energetskim opskrbljivačem koji je i bitno naše  izvozno tržište. Nizozemska i Finska, logično, dijele Njemački stav a južne države, prepoznaje javnost, imaju u Marconu svog zastupnika među najvećima.

Kompromis je moguć i neizbježan, Njemačka ima i značajnih interesa koje ostvaruje svojim vodećim položajem unutar unije a Francuska jednako tako, oboje su njihovih vođa ograničeni svojim pozicijama unutarnjih i vanjskopolitičkih konstelacija ali ne toliko da ne bi nastalo rješenje koje će za pozicije biti dobro, ali ne odlično. Temeljna sličnost  je postizanje veće povezanosti i reformska orijentacija unije. Temeljna razlika je stupanj povezanosti principa solidarnosti i odgovornosti za države članice.