Pismo koje potresa Ameriku, koje poziva na tihi puč ili 25 amandman

photo whitehouse.gov

New York Times prenosi šokantan anonimni tekst navodnog visokog državnog dužnosnika koji jest patetičan i apstraktan ali je sukus nečeg o čemu se govori od početka mandata, ljudi unutar administracije razmišljaju o pokretanju 25. amandmana, donesenog 1967. godine, prema kojemu potpredsjednik i većina vladinih dužnosnika ili “kakvo drugo tijelo kao što je Kongres, kojem bi zakon dopustio”, može pisanim putem proglasiti da je predsjednik “nesposoban obnašati dužnost i obveze svog posla”.

Oni, to “oni” je neki oblik otpora koji se i ne krije previše,  ne žele pokretati ustavnu krizu, nego se “nadaju da će moći upravljati administracijom u pravom smjeru dok ne dođe do svog kraja na bilo koji način”. Tekst koji se pojavio ponavlja : “Postoji tihi otpor ljudi unutar administracije koji su izabrali staviti državu na prvo mjesto. Ali, pravu će odluku donijeti građani izdižući se iznad politike, sežući preko jaza i odlučujući da odbace etikete u korist jednog: Amerikanaca”.

Od prvih dana se javno sumnja da je prvi čovjek SAD kadar i dorastao to biti, priznajte si da nikad niste doživjeli da čak i u hrvatskom radijskom prostoru govore o novoizabranom predsjedniku najveće svjetske sile kao o nekom tko je zalutao na tu dužnost ili, kasnije i gore, ne bi na nju stupio da nije pomognut od strane Rusije.

Dvije su teze u opticaju od početka a s vremenom narastajuće – jedna da je Trump kapriciozan i nagao čovjek s kapacitetom i navikom davati ishitrene izjave ali i donositi takve odluke..pa ga treba čuvati od sebe u interesu sviju ali u tom dijelu a ne ukupno i da je to posljedica nemanja političkog iskustva. Druga je teža, ona nadilazi ovu prvu, da to nije slučajno niti posljedica neiskustva i temperamenta.

1. Svi pučevi, tihi i manje tihi, počivaju na istoj poruci- da je u interesu cjeline da joj netko iako ju legalno predvodi, više ne bude na čelu. Pa ili ga treba maknuti ili se apelira da on sam shvati da se treba povući ili jer mu treba više ili manje otvoreno sabotirati odluke. U svom sadržaju ovo jest poziv i konstatacija tihog puča- tihog zbog pozivanja na građane a ne na neku elitu koja će ili u ime građana postupa, ali puča jer suprotstavlja odluke predsjednika interesima države.
2. Ovakvi tekstovi često budu naručeni kao provokacija upravo da bi se nacija osjetila ugrožena i zbunjena ali da bi sam opovrgnuti mogao čvrsto reagirati i jače i autoritativnije vladati, ekstremni primjeri su pokušaji puča za kakve se sumnjiči turskog predsjednika da ga je potaknuo a kako bi mogao tvrđe obnašati vlast.
3. Sama činjenica da Trump nikad nije ovladao medijskom podrškom i sklonošću, govori o neosporno velikom otporu koji uistinu nadilazi stranačke podjele.

Činjenica je da američka vanjska politika (to je ono što se i percipira najviše kao pitanje temeljnog državnog interesa), jest takva da otvara mnoge sumnje “pravovjernih”, da ona ima ogromni otpor u SAD koji se predstavlja kao zaštitnik američkih interesa.

Teško da Trump može okrenuti stol i zagrabiti u autoritativnije, on usamljenički piše na twitteru i nikad nije bio “neshvaćeniji”, i ovo i nije otpor protiv njega kao pojedinca- ovo je otpor protiv jedne vrste kapitala koji je svoje interese nametnuo kao bitnije u Bijeloj kući nego su SAD navikle.

Ja ne mislim da iza pisma stoje generali, suprotno prevladavajućem mišljenju, čak i kad bi bilo tako oni ne bi bili u zadnjem redu. Niti “službe”, iako je u njima ovaj otpor možda najači.

Mislim da je dovoljno sve staviti u rakurs odnosa Trumpa i njegovih vjernih ljudi i pitanja politike na Bliskom istoku i unutarnje izraelske politike koja je nerazdvojno s ovom prvom vezana. I preslikati zaključke na SAD.