Featured Svijet

Ograničenja savjetniku predsjednika SAD i paralela na rad Državnog sudbenog vijeća

BBC prenosi izjavu američkog ravnatelja nacionalne obavještajne službe da predsjednički pomoćnici trebaju imati tek ograničen pristup tajnim informacijama, zaključujemo kako su dnevni briefinzi službi upravo takvi izvori novih i najpovjerljivijih vijesti. Zet predsjednika Trumpa, Jared Kushner a koji je i njegov savjetnik u obnašanju predsjedničke uloge, neće više biti ovlašten imati uvid u te izvještaje. Politico je citirao njegovog odvjetnika koji je izjavio kako to neće utjecati na Kushnera u obavljanju važne uloge koju mu je dodijelio predsjednik. General John Kelly je već najavio smanjenje broja ljudi koji će imati pristupa najpovjerljivijim od informacija Bijele kuće, o ovoj je odluci Kushner, muž Ivanke Trump, obavješten u petak. Šef nacionalnog istražnog ureda izjavio je u Kongresu da nikad u životu nije susreo tu razinu sigurnosnih grešaka pri odobravanju pristupu vijestima od državne tajnosti. Washington post tvrdi kako nitko od suradnika predsjednika i nije primao toliko podataka od sigurnosnih agencija koliko mladi, 37-godišnji poduzetnik koji ih je, očito neoprezno, pretvarao u prednost bliskoistočnih partnera i saveznika, primjerice u Izraelu i Saudijskoj arabiji.

Mi se možemo prisjetiti kako su se i novinari ili diskutanti u domaćim radio emisijama zgražali nad novom američkom administracijom u nastanku, ti su izbori i ono što se kasnije događalo bili snažno opovrgavani u smislu ozbiljnosti i sposobnosti ljudi kojima je Trump okružen ali i samim izbornim pobjednikom. Nesporno se puno pisalo i oko miješanja poduzetničkih aktivnosti s onim koje su dio obnašanja državnih dužnosti, često je to išlo i na račun Kushnera koji se nalazi i u jednoj financijskoj aferi povezanoj uz zaduženje njegovih kompanija u izraelskoj banci. Ali ovo je jedna od vijesti koje postavljaju pitanje starije od prošlih izbora- koliko je definiranje nacionalnih interesa u rukama sigurnosnih službi a koliko prostora je u ovlastima predsjednika.

Završimo s paralelom da kandidat za suca Vrhovnog suda mora proći sigurnosnu provjeru, nju provodi SOA, ako ju ne prođe on može biti sudac Županijskog suda jer ta razina obnašanja sudbene vlasti ne traži takvu provjeru ali  niti negativan rezultat provjere pri apliciranju za suca najviše razine ne diskvalificira za obnašanje visoke ali ipak niže. Istina, kako o izboru odlučuje Državno sudbeno vijeće ono može (ali ne mora) zapriječiti imenovanje za suca Županijskog suda nekome tko je očito nepouzdan sa sigurnosne strane. To se dogodilo sa sutkinjom Garac koja je ostala sutkinja Županijskog suda a nije izabrana za sutkinju Vrhovnog, ali Hrvatska udruga sudaca nije zadovoljna, uz poštovanje sigurnosnih provjera, ingerencijama istih a koje su tajne. Jer ne ulazeći u sumnju struke, niti kandidat niti onaj tko ga bira mogu imati “ne” a da ni jedna strana ne zna zašto ne.

Nadzor nad sigurnosnim sustavom je, pojednostavljeno, u Kongresu, u Hrvatskoj je to u Saboru. Nad njihovim ocjenama nije, samo u pitanjima ukupnog rada pojedinca ili garniture. Ovlasti koje ograničavaju rad onih koji su na izbornim funkcijama ( i DSV je izborno tijelo) su u rukama onih koji nisu na dužnostima koje su izborne ali to je tako i u SAD i u Hrvatskoj i svugdje. I neizbježno je tako.

photo EPA

 

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara