Svijet

Nešto sasvim neutralno i znatiželjno za vas, o snajperima i 10 000 deva

photo screenshot

U  19. st. u Australiju je uveženo više od 10 000 deva, koje su počele i  nastavile živjeti u divljini, sad ih ima oko 400 000, što je svakako dovoljno za izvoz tih simpatičnih životinja radi mesa, na Bliski istok naravno.
Radi suše i da ne bi smanjile resurse vode u  pet dana će snajperisti, po odluci lokalnih vlasti, iz helikoptera pobiti 10 000. Postoji jedno staro i duboko ukorijenjeno praznovjerje koje bi u ovoj stvari šapnulo ” tu ne može biti sreće”. Da Vinci bi to praznovjerje sigurno podržao, Sv. Franjo svakako a i neki od vas, nas, kako god. U odgovoru na pitanje zašto ne bi bilo sreće najrazumiji odgovor je da zato jer se u naseljavanju deva i u likvidaciji jednako, očito da duboko zadire u inicijalnu ravnotežu prirode, u nekoj suptilnijoj zato jer bi mnogima bio taj… posao pucanja iz helikoptera u glavu živim stvorovima koji se kreću svojim staništem bio sasvim stresnim. Zašto bi im bio stresan i zašto bi nešto u toliko ljudi koji ne bi ovo voljeli raditi stvorilo otpor prema nečem tako korisnom i mudrom a među takvima bilo bi sasvim kvalitetnih ljudi? Pa zato jer ubijati nije samo tako, niti svinje koje u žičanim ladicama ubijaju sa plinom CO2 ne zvuče u agoniji ohrabrujuće i ostavljaju trag u nesvjesnom svjedoka. Ne zastupam tu militantno veganstvo koje nas progoni po društvenim mrežama napojeno oštrinom koja podsjeća na oštrinu ljudi koji putuju preko pola svijeta da bi ubili niskog konja i fotografirati se s njim, ono je alter ego ove oštrine i jednako želi prevrnuti svaki integritet pojedinca svojim moralnim opomenama koje širi i izriče u bespoštednom gnijvu. Konačno ja ništa tu i ne tvrdim, samo kažem da bi mnogo tko pomislio da tu ne može biti sreće. Ne zastupam ništa, samo pitam.
Ali da, svijet je šokiran, slično kao onim masakrima dupina koji jednako ne volimo, kitova i opet osobito divljih životinja jer za domaće ne vjerujemo da su razvile emocionalnu prirodu i da i ne primjete da služe čemu su trebali služiti Ivica i Marica. 
U svakom slučaju je stresno, a kad se uvjerimo da trebamo za opće dobro činiti stresne i tvrde stvari mi… prizivamo i razvijamo jedan ustroj naše prirode koji je povijesti XX stoljeća izuzetno poznat.
Jedno pitanje sad za kraj u ovom znatiželjnom vašeg stava osvrtu..Ima porno glumica koje radi uljepšavanja slobodnog vremena i nemoći gledatelja zarađuju lijep novac. To znaju i vole, to su birale kako ste vi birali popravljati klime ili variti aluminij. Kome bi to smetalo. Ima i seksualnog roblja jednako koje na ekranima, možda manje vješto, sudjeluje u tematski sličnim prizorima. Pitanje dakle. Je li mislite da promatrač upija jednaku emocionalnu poruku i energiju u oba slučaja ili baš postaje time drukčiji u svakom od slučaja pa će to nesvjesno širiti dalje? Dopuštam si reći da je pitanje zanimljivo. Ili je važno preskočiti i jedno i drugo, ili je oboje jednako ili nije, dakle, oboje jednako?

Konačno, je li moguće da netko uživa u tome s tih 10 000 i je li vam to antipatično.