Svijet

kurdi- sad sam uz vas

najveći propust teoretičara bipolarnog svijeta ali i posve kontroliranog svijeta, počiva na predmnijevi o sposobnosti vladanja saveznicima, niti al capone niti tito niti anglosaksonski narodi u normandiji 44-e- nisu imali monolitnu savezničku situaciju. brežnjevljevski koncept ograničenog suvereniteta je manje moguć nego se čini.

assad osniva vojni savez upravo s kurdskim trupama (YPG) i protiv turske, s njima se ne slaže o ničem a najmanje o tome hoće li prostor koji kurdske snage kontroliraju biti izvan njegove vlasti, slaže se tek da se zaustave turci, oni turci kojima je na čelu autoritativni erdogan koji je potreban putinu a koji vojno pomaže assada. koliko god se voljelo reći “sve je to dogovor”…i assad i erdogan nisu ničiji pijuni, na čas se može tek tako učiniti. i to nije samo jer smo tu u bliskoistočnom kotlu, njihovi su aduti jaki, računi im nisu prazni i obojica su dovoljno moćni. dovoljno i da zarate, dovoljno i da prežive kako jake unutarnje protivnike a i da im saveznici ne mogu tek tako okrenuti leđa.

možda je, iako je imalo velike dvojbe i dvojakosti, pokroviteljstvo moskve nad damaskom tu najčvršće. ali ISIS je slomljen, svaka pobjeda stvara nove okolnosti i nove suprotstavljenosti, pa i one koje su sasvim kratkog daha. to su one potencijalne digresije iz 43 i 44, što bi bilo- da su se saveznici iskrcali na jadranu a ne siciliji ili pitanje što bi bilo da su puk i lorković ranije prevladali lojalnost osovini, konačno je i bleiburg bio nada onih u povlačenju kako će biti korisni u novoj konstelaciji snaga. uz sve ..i assad i erdogan smatraju da u konačnici oni mogu odlučivati, koristeći vjetar u leđa ali ni vjetru nije svejedno kuda brodovi plove.

što bi bilo…da su turske trupe pregazile pokrajinu arfin, porazili kurde? sasvim je moguće da se ne bi zaustavili. kristijan brakel, s čela fundacije heinrich-böll-stiftung, kaže kako je cilj turske puno ambiciozniji, koga zanima koje interese provodi ta pak fundacija neka ih slobodno zove , svakako ih zanima energetska budućnost turske i most prema EU.

ali nećemo se ovaj čas, sutra hoćemo, baviti moćnim izraelom i snažnim iranom, čija je suprotstavljenost vrlo slojevita i ne sasvim uvjerljiva ali i involviranot u zbivanja više nego značajna. bavit ćemo se pitanjem mogu li i kurdi…koji su manji od sirije i turske a koji su manji od velesila, mogu li kurdi u ovom političkom obliku kapitalizirati prvi put u povijesti svoju graničnu, nikad ostvarenu, tampon državu nastalu na seriji tragičnih ishoda svoje povijesti, vječni pobunjenici. malim narodima su zanimljivi odgovori baš na ta pitanja, mogu li i kao mali biti na neki način svoji i koliko to i čega košta.

 

bavit ćemo se i još nečim, zašto je i koliko, u budućnoti ovo područje toliko bitno, kome i koliko će to biti važno kad budu rijetkost na autoputu tegljači koji voze na fosilna goriva. i te kako da.

O autoru

Uredništvo

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara