photo limits to growth
Svaki medij ima dvije agende- jednu da bude posjećen ili čitan i drugu formirati vaše raspoloženje i stavove.
Prvu će postizati to lakše što njegove tvrdnje budu spektakularnije i razumljivije nesvjesnom što većeg broja ljudi, drugu time da poruke budu prihvatljivije ciljanoj publici čije će osjećaje formirati. I najnezavisniji medij ima svoju općenitu tvrdnju koliko i ruski Sputnik koji je neskriveni agitpropagandni ruski portal državne politike. I Odjek ima, koliko god to bilo spontano ali svatko tko ga prati jasno vidi da on: spušta tenzije, zagovara mir i povjerenje među nacijama i religijama, ne voli imperijalne politike i simpatizira obnovljive izvore energije, može se reći da je tradicijskom podjelom na lijevo-desno on blagi centar. Ali nije to ono dobro od Odjeka nego što on tumači čitati vijesti i o tome je ovaj članak jutros.
Njemačka policija krenula je u imigrantski logor u gradu Ellwangenu po 23-godišnjeg mladića Toga Yusiffa koji je dobio mjeru izgona, njih su okružili drugi imigranti i ovi su pozvali specijalce koji su to dovršili. Tako glasi vijest u dimenziji informacije. Naslov u Večernjem listu glasi ” Nijemci ogorčeni na migrante; Ovo vam je hvala za pomoć”. Komentari ispod članka su još bitno tvrđi i u biti bi trebali biti brisani po pravilima kaznenog prava, blaži glase – “I Hrvatska je devedesetih pomagala izbjeglicama iz BIH osobito bošnjacima pa vidimo kako nam danas zahvaljuju”…”Tko vam je kriv kad ste glupi. I na kraju opet birate babu na izborima. Vama nema pomoći.”
Istodobno Deutsche Welle, ne spominje događaj , Der Spiegel ga spominje ne koristeći niti približno tešku retoriku a oni niti nemaju na svojim stranicama mogućnost komentaranja kao niti drugi svjetski mediji, vjerojatno zbog držanja neke razine pravila komentiranja. Ali to ne znači da se događaj nije dogodio, sigurno jest. Učinimo sad digresiju. Kojim nervnim plinom je prije nekog vremena napadnut ex ruski špijun i tko je iza toga uopće nije važno, važno je što su mediji i politika izvukli iz toga i s kojom namjerom. Sam atentat bio je “na ruku” i jednoj i drugoj suprotstavljenoj strani u tim međusobnim optužbama, pomogao je i predizbornoj putinovskoj politici “svi su protiv nas a mi ne damo na sebe” i britanskoj politici izvršne vlasti ” mi smo bastion demokracije na udaru agresije s istoka i treba to tvrđe”, konačno imaju te dvije politike dosta zajedničkih taktičkih interesa.
Ovaj članak u Večernjem je jedan od pokazatelja da se tema “Islam u pohodu na Europu” nakon godinu dana relativne tišine opet oživljava, vrlo je jasno koja je meta te kampanje- Merkel, gospodarski rast Njemačke koji ovisi o nedostatku radne snage i potreba stvaranja slike da se čelna sila EU ne može nositi s najezdom, da su njemačke žene i majke u opasnosti od silovanja pred samim katedralama a mlitava Merkel to gleda i baš ju briga. Srećom, tu su predstavnici svjesne euroazijske političke volje, u CSU u jednom krilu, u krajnjoj desnici jednako koja je na oprezu i zna tko se jedini suprotstavlja tim opasnostima a i pomogne krajnju desnicu da bi branila zapad od vlastite defanzivnosti . Takav naelektriziran i pojednostavljen do kraja pristup podsjeća na časopis Duga koji je kasnih 80-ih vidio ustaške legije i albanske separatiste u svakom šumarku a hrvatski ST je uskoro objavljivao slično s druge strane.
Počelo je s panikom da su imigranti antisemiti, naravno da su mnogi među njima uistinu jedva dočekali, i poput kule od lego kocaka svaka vijest koja stvara tenziju zida se na ovu drugu, često to novinari pišu nehotice i koristeći klimu a ne s umišljajem, konačno i iz svojih osobnih predrasuda. Ali cilj tih kampanji nije borba protiv ekstremizma nego za ekstremizam a radi unošenja nemira. U malom to imamo sad u srpsko-hrvatskim odnosima.
Vučić je zabranio Šešeljev skup jer je smogao snage za to i zabio gol i pokazao da je Tusk predstavnik prave sile, zlurado sad može čekati komemoraciju na Bleiburgu i nadajući se da će tamo osvanuti netko u crnoj uniformi i preplaviti naslovnice. Naravno, ogromna većina ljudi ide na tu komemoraciju jer im je netko stradao u tim titovim represalijama a ogromna većina onih koji obilježavaju godišnjicu proboja u Jasenovcu jer im je tamo netko stradao. Ogromna većina imigranata u Njemačkoj je tamo došla iz istog razloga kao i balkanski imigranti, u potrazi za boljim životom. Ali tragedije u 40-im ili sadašnje na Bliskom istoku s ovim političkim kampanjama nemaju nikakve veze. One, te tenzije koje se grade, nisu međureligijske niti međunacionalne, te su samo sredstvo i ako uspije. One nisu niti međudržavne. One su međukonceptualne u smislu zone utjecaja.
Pa vi prepoznajte kojem utjecaju koje politike odgovara neka eskalacija tenzija u medijima oko nekog događaja. I samo to je bitno- netko je zgazio neku zastavu, štipao njemačku ženu, sukobio se s policijom ili se na nekoj komemoraciji ukazao s odjećom ekstremne ideje, organizirao skup ili nešto. Potom je, dijelom radi čitanosti a dijelom ne to netko pretvorio u vijest koja sugerira neki ukupni zaključak o …došljacima, Hrvatima, Bošnjacima ili Srbima. Ili pak, naravno, ističe primjere harmonije i ljubavi kojih također ima i koji odgovaraju, u tom času, drugom političkom konceptu.
I vratimo se na početak oko ovog uhićenja. Vješta kampanja učinit će da kod idućeg takvog dolaska, napaljeni medijima, imigranti budu žešće i u većem broju suprotstavljeni njemačkoj policiji i ako netko bude ozlijeđen onda još deseterostruko slijedeći put. A idealno bi bilo za kreatore ukupnog da bude ozlijeđen i policajac pa iskoče iz grma ekstremisti koji kažu- vi niste kadri držati red, mi ćemo!
Samo je bitno biti hladne glave i voditi računa o pitanju svih pitanja- cui bono. Dakle- kome koristi.
Dodaj komentar