Svijet

Kako i pitanje migranata u Izraelu posredno utječe na Nuklearni sporazum s Iranom i razvoj zbivanja Iran-Izrael

photo Times of Izrael

Izraelska vlada izvijestila je u utorak vrhovni sud  da je ukinula svoj kontroverzni plan  deportacije desetaka tisuća afričkih imigranata iz zemlje, pošto izraelske vlasti nisu uspjele dogovoriti iseljavanje s trećom zemljom a što su trebale prema odluci najvišeg izraelskog suda.

“U ovoj fazi nema mogućnosti provođenja prisilne deportacije u treću zemlju. Stoga je od 17. travnja 2018. godine Izrrael prestao s politikom deportacije, i više  neće donijeti odluke o tome”, glasi službena izjava . To je veliki trijumf za aktiviste koji su se žalili sudu protiv vladinih planova.

Netanyahuov  privremeni uspjeh bio je iznimno pametan sporazum koji je ispregovarao s Visokim povjerenikom Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR), da podijeli odgovornost za 30.000-40.000 tražitelja azila koji su to postali prije nego što je granica bila sve osim zapečaćena. Oko polovice njih, sa velikom je zadovoljstvom priopćeno na tiskovnoj konferenciji koju je sazvao u Uredu premijera u poslijepodnevnim satima 2. travnja, preselio bi se u zapadne zemlje – spomenuo je Kanadu, Njemačku i Italiju, a neka su izvješća također navela i SAD i Švedsku – dok će Izrael odobriti privremeni boravak u drugu polovicu.

Bomba (na dobar način) sporazum je očito trebao biti bio win-win nakon  što je Izraelski premijer Benjamin Netanyahu nedavno izjavio da je elektronička ograda na izraelsko-egipatskoj granici “spasila Izrael od džihadističkih napada” i dolaska velikog broja afričkih migranata, što je nazvao “najgorom” prijetnjom. “Bez te ograde bili bismo izloženi ozbiljnim napadima terorista sa Sinaja i, što je još gore, dolasku velikog broja ilegalnih afričkih migranata”, rekao je tada Netanyahu na konferenciji za štampu posvećenoj razvoju izraelskog juga. Ministarstvo unutrašnjih poslova navodi da u Izraelu živi 42.000 afričkih migranata, uglavnom iz Sudana i Eritreje.

Ali napori za prisiljavanje tražitelja azila da napuste Izrael nisu bili uspješni. Pokušaji prisilne deportacije neudanih muškaraca u Ugandi i Ruandi  su zamrznuti  odlukom Vrhovnog suda.

Široka koalicija kritičara u Izraelu i židovskoj američkoj zajednici imenovala je neetičnim izraelske planove deportacije i vidi ih kao mrlju na ugledu zemlje . Nekoliko masovnih prosvjeda protiv politike deportacija dogodilo se u nekoliko izraelskih gradova posljednjih mjeseci.

Inicijalni plan deportacije, koji je svakom migrantu ponudio 3.500 dolara i avionsku kartu za zemlje trećih zemalja, Ujedinjeni narodi su osudili kao kaotično, slabo i nesigurno rješenje.

Ali što to mijenja, osim što vladu potresaju snažne financijske i koropcijske afere…mijenja odnos snaga u Izraelu ali i u američkom židovskom svijetu, Svjetskom židovskom kongresu (Lauder, predsjednik kongresa koji je po nekoliko osnova napustio vladajuću koaliciju) i vrst međusobnog utjecaja na SAD. Mijenja slabljenje vladajuće struje u Izraelu koju je Odjek još prije mjesec dana vidio kako gubi bitke jednu za drugom. I mijenja ..

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu kritizirao je “radikalnu tiraniju” Irana tokom razgovora s proizraelskom lobističkom grupom u Washingtonu, piše AFP.

Izraelski premijer, koji se suočava s istragom o korupciji, u SAD-u se nakon predsjednika Donalda Trumpa susreo i s utjecajnim Američko-izraelskim komitetom za javnost (AIPAC).

Trump će morati riskirati u jednoj bitnoj stvari  u odluci o napuštanju Nuklearnog sporazuma s Iranom o čemu Izrael ovisi na više načina. Aktualnoj desnoj opciji bi odgovaralo da SAD napusti sporazum i nastane “Iranska kriza” koja bi mogla čak dovesti do preventivnog napada ako Iran dođe pod štit S-300M raketnog sustava koji bi ga učinio vojno nadmoćnim u smislu dovršetka vojno nuklarnog programa. Ali to je ukupno opasno za njega ako vlada padne, ona slabi duže vrijeme a druga struja bitno mekše gleda na sporazum s Iranom. A tu su i afere njegovog zeta koje jesu povezane s Izraelom.

Trumpu najviše odgovara da EU i Rusija prisile Iran na makar manju izmjenu sporazuma na svoju štetu i ostavi prostor za vlastitu odluku da ga SAD ne napuste a što bi tada mogao. I pričeka razvoj unutarizraelskih političkih utakmica i odgodi svoje odluke u krucijalnom segmentu.

Nakon Macrona u razgovore s SAD stiže i Angela Merkel.