photo AFP
Koliko god se ne sviđalo kome, koliko god se tvrdilo ili htjelo drukčije, postoje na planeti dvije institucije i dva mjesta, vjerojatno najviše bogata ceremonijalnom moći koja svatko, ako se tamo zatekne, pokazuje na fotografijama kad ostari prijateljima kao dokaz da je bio “netko” jer to gdje se našao jest “nešto”, to su blizina rimskog biskupa i britanski dvor.
Stvarna moć tih izvanvremenskih oblaka na stranu, teorije zavjera u kojima kraljica predsjeda iluminatima i reptilima ne stanuju na Odjeku, svaki komunist, cionist, kauboj, svaki revolucionar, ateist, musliman ili katolik, pravoslavac ili budist, zna da SAD ni Rusija, Tjentište ili Habana, nisu i nemaju po neizrečenoj predodžbi neprobojne forme u tom rangu simbolike nečeg što je i staro i što se nikom ne dokazuje a u toj mjeri. Sadržaj je tu sporedan a tradicija je srž ovoga što čuvaju švicarska i škotska garda, no zanemarimo sad Vatikan.
Kruna je jedna formalna i civilizacijska činjenica koja dugo nosi i jedan problem za ostatak svijeta a i otoka s velikim “o”, to je odbijanje vanjskog svijeta kao nižeg, na jedan način koji žulja XXI stoljeće. Ona se mora humanizirati, početkom XXst jedna abdikacija je bila neuspjeli pokušaj toga, legenda o Diani je legenda o prodoru građanskog svijeta u taj camelotski svijet a koji je završio tragedijom čija sva razjašnjenja kažu- ne, tu nema mjesta. Sada se u svoj strci oko vjenčanja o kojem virtualni kolporteri izvikuju kako je tko koga pogledao ističe i jasna poruka – ima mjesta. Vi pučani jeste neodvojiv dio magije Albiona, u podnožju doduše, ali ipak.
Budimo mi jasni, kad se pred Banskim dvorima na početku 90-ih uspostavljala počasna straža u Zagrebu, krojač Rikard Gumzej je to pomogao, mi smo se iz toga izrugivali ali ne sasvim, tako se svi mali narodi bore i čeznu za svojom veličinom istodobno, ali i veliki. Konačno, nitko se ne izruguje iz svoje povijesti kao Englezi, niti tako bespoštedno niti tako kvalitetno a opet ju ne puštaju iz ruku i sve što se “tamo dogodi” u tom svijetu je planetarni događaj. Po broju lajkova…se danas mjeri svijet, britanska kruna će nabiti nedostižan broj i to je činjenica ali ono novo je da u cijeloj ujdurmi oko nevjeste stoji poruka- i mi smo više od turističke atrakcije i dostupni smo i trudimo se biti životni svijet koji se otvara. Franjo je simbol toga u drugom, gore u tekstu, nabrojanom slučaju.
Danas Večernji list uzdiše što se sve svidjelo mladom paru od slavonske kuhinje i čak izbacuje tezu da je princ Harry potomak Nikole Šubića Zrinskog, skoro bi i pozdravljao pozdravom iz opere Zrinski i djeluje to vrlo…srpski, tamo se tvrdi i da je zadnji ruski car sahranjen u Srbiji, u tajnosti naravno. I to nam jest zajedničko i ističe samo jedno, mali smo. A svakako da gel od divljih kestena koji bi pohvalila engleska kraljica više time dobija nego da je na četrdeset brojeva Der Spiegel na naslovnici i da svi zastupnici Bundestaga mažu s njim noge prije svakog radnog dana.
Svi smo mi punkeri i republikanci ali smo slabi na Tolkiena i gotovo.
Dodaj komentar