Featured Svijet

darvinističko pitanje o linijama odlučivanja u svijetu terora

fotografija čovjeka koji je kosio jučer po new yorku u terorističkom napadu, oni su sve manje sofisticirani, postavlja pitanje na koje postoji čitava lepeza mogućih odgovora a koje je izuzetno bitno- koliko je i kakva struktura potrebna da takav napad bude izveden, jeli moguće da ona bude samo inspirativnog karaktera ili mora biti zapovjedan. konačno, postoji li na terenu linija odlučivanja koja jest zapovjedna ali je u načinu svog djelovanja nevidljiva.
tlapnje o tome “kako je sve to namješteno” u svim svojim oblicima imaju istu slabu točku, one čime se god bavile pretpostavljaju da su svi koji s nečim namještenim dolaze u dodir budu u toj zavjeri a to je nemoguće jer je neizvedivo. bilo da se radi o držanju nekog u umobolnici, lažnim zrakoplovnim udesima ili tajnim transportima, uvijek je nečem što je tajno zadaća i biti tajno, nemoguće je uz sve orwellovske tehnike slona prošetati ulicom neke metropole pa da to ne osvane na you tube. dakle je potrebno da bi se fenomen ovakvih zbivanja uistinu razotkrio odgovoriti na jedno- može li taj profil ljudi tek inspiriran morbidnom ideologijom pseudoislamskog terorizma biti tako djelotvoran ili mu netko mora naložiti kad, kako i gdje treba nešto učiniti. drugim riječima ovo glasi pitanje koliko je amorfna struktura koja ga pokreće. cilj je svakog organiziranog djelovanja da ta struktura bude što amorfnija a što djelotvornija, to su dvije varijable na kojima počiva svaka misija koja želi biti žilava, što samostalnije ćelije ili pojedinci sa što većom podložnošću istodobno, pa će neki centar te zle moći tek preuzimati odgovornost za konkretne čine koje nije direktno organizirao ali je ustrojio način kojim će nastajati. ako tako razvijen sustav postoji onda on može dvije stvari.
prva je da može koristiti ljude skromnog intelektualnog potencijala, impulsivne i infantilne a možda i retardirane i poremećene a da nad njima uspostavi takvu kontrolu koja neće ostavljati preočite tragove. to je ono novo što terorizam 70-ih nije imao jer je počivao na konzistentoj organizaciji ili tražio samostalnije izvršitelje, primjerice lijevi terorizam u njemačkoj, RAF.
svo promišljanje o terorizmu ovog vremena počiva na odgovoru na ovo pitanje.
jasno je da izvršitelji nisu neki razvijeni oblici života. jasno je i da bi u organizacijskoj operativnoj strukturi iz “povratka otpisanih” oni bili lako otkriveni unaprijed. tehnologija terora ima način preskakanja stepenica u operacionalizaciji volje i tu je korijen koji ovo vrijeme mora moći dijagnosticirati i prerezati.

O autoru

Uredništvo

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara