Osvrti Svijet

Čudo u Piacenzi

photo BBC

Muškarac je na željezničkom kolodvoru na sjeveru Italije s platforme fotografirao selfie, na kojem je hvatao ženu koja je nedugo prije toga ozlijeđena u naletu vlaka, što je potez koji je naišao na veliku osudu, piše BBC. Policajci su uhvatili korisnika društvenih mreža i natjerali ga da izbriše fotografiju, naknadnim trudom u području pravne ekvilibristike moglo bi se tražiti za taj postupak temelja ali i za njegov. Drugi fotograf je snimio bešćutnog fotografa i krenula je lavina na mrežama čiji bi se sadržaj mogao artikulirati u pitanje- želimo li se pohvaliti što smo vidjeli da je netko izgubio nogu i to snimili? I iznjedrili smo, kao vrsta, odgovor- ne, mi bilježimo dramu ali ne želimo podnositi narcizam zasnovan na brutalnosti trenutka. Ti policajci nisu znali zašto su tako reagirali osim- pa kako možeš ovo snimati radi par lajkova ili zvjezdica, sad to izbriši jer ako ti ne držiš do pristojnosti mi ćemo te natjerati da držiš.

Naravno, web i mediji puni su ISIS-ovih lomača, uplašenih i pregaženih, You tube bilježi svaki putnički zrakoplov koji upravo eksplodira ili se ruši, scene iz Kine koje prikazuju “strijeljanje korumpiranih političara” poluče stotine glupih komentara tipa- eh, tako bi kod nas trebalo.

Neka bezimena potreba zadržati život u području dobrog ukusa u kome se ne nameće ništa tako da stvara duševnu patnju ili egzaltaciju nije time prestala. Ja ne želim gledati kako deru pse žive i kako čovjek dimi na elekričnoj stolici, protivim se i jednom i drugom ali ne uzimam pravo koje nudi Facebook niti da na zidu drugoga nepozvan objavljujem svoju pjesmu ili fotografiju Opatije, možda je čovjek usamljen pa će ga pjesma rastužiti, možda je bez para a ja mu na njegovom virtualnom polju intime vičem da sam upravo pri desertu, možda ću ga uznemiriti na bilo koji način a mogu to objaviti sebi. Ali ni sebi neću priskrbiti- gledajte, žena je izgubila upravo nogu a ja poziram nad njom.

Taj dio nas koji tako kaže mi, jednostavno, ne želimo predati. Nije on nešto novo, on je ona stara potreba da se nekog koga se kamenuje ili sjedi u bolnici i upravo je nekog izgubio ne gledamo znatiželjno i nametljivo. Točno, i naslov ovog članka je konstruiran s namjerom da vas privuče i vi pročitate članak, kliknete reklamu i vratite se opet. Ali ne, iz vlastite potrebe, tako da gledate komad nečije noge ili slušate zapomaganje.

 


Fatal error: Uncaught wfWAFStorageFileException: Unable to save temporary file for atomic writing. in /home/pristu42/odjek.press/wp-content/plugins/wordfence/vendor/wordfence/wf-waf/src/lib/storage/file.php:30 Stack trace: #0 /home/pristu42/odjek.press/wp-content/plugins/wordfence/vendor/wordfence/wf-waf/src/lib/storage/file.php(650): wfWAFStorageFile::atomicFilePutContents('/home/pristu42/...', '<?php exit('Acc...') #1 [internal function]: wfWAFStorageFile->saveConfig('livewaf') #2 {main} thrown in /home/pristu42/odjek.press/wp-content/plugins/wordfence/vendor/wordfence/wf-waf/src/lib/storage/file.php on line 30