BND i kćer prvog čovjeka SS kao afera iz prošlosti, jedna druga članica te obitelji i zašto baš sad

photo screenshot

Postoji biblijska sintaksa “oci jedoše kiselo grožđe, sinovima trnu zubi”, i pravoslavni i katolički karizmatici s osnove ovoga koncipirali su ideju tzv genetske karme, to je ideja da mi ispaštamo grijehe predaka ili bi bar trebali. Ali postoji identično mjesto u Pismu koje kaže da zubi ne trnu, jer samo još ideje krvne osvete, neki mafijaški kodeksi, staljinizam i..naravno da nacizam, slijede tu ideju da zubi trnu u ime predaka. Po tom pravilu bi kćer  H. Himmlera morala biti kriva za nedjela oca ali postoji problem, ona je isto bila “na tu stranu”, kaže nova afera da je njemačka obavještajno sigurnosna služba BND imala na platnom spisku upravo kćer Reichsführera SS. Ipak…ružno zvuči ali jedna UDBA je imala svojih  ex neprijatelja ustavnog poretka na platnom spisku koliko hoćete i gdje  se u emigraciji klanjalo Anti i Draži, a netko je u tom društvu bio na platnom spisku. Mada je jedna bitna razlika…zapadnonjemačka logika je bila inkorporacija poraženih pod isprikom nužde, bila je i ona u DDR, ali to je nužna povijest koliko i da je sve gotovo u nacionalnim sigurnosnim sustavima 90-ih bilo sagrađeno na kadrovima iz SFRJ.

Unuka brata H. Himmlera, Katrin Himmler …spisateljica je  i žena neopisivog dara za prepričati katarzu otkrića da je i njen djed unesrećio  židovskog inžinjera deportacijom i da je i on bio zadojen rasnim teorijama do mjere potrebne za djelovanje. No, ova afera o BND…teško bi to bila da se ne uklapa u geopolitički trenutak. Pa bile su decenije da se ovo otkrije i poentira. Ona je, i njeno pisanje, vrhunac znanja o zlu nacizma. Vjerujem da i najdjelotvornije intelektualno protusredstvo koje je mogla biti.

I teško da je ovo izronilo u trenutku u kojem desne ekstremne ideologije ne stanuju u njemačkom vladajućem establishmentu, nego upravo u onim njemu suprotstavljenim političkim centrima i koji potiču onu stranu kojoj je pripadala kćer oca holokausta. Teško da ima ovaj čas političke struje među velikim silama i sustavima koja je dalje od  ksenofobnog grijeha nacizma nego je ovaj trenutak upravo u Berlinu, dalje nego ikad prije. A možda i poslije. Ali grijeh neonacizma sigurno ne ide na službu kojoj vedri i oblači vlast kojoj desnica zamjera politiku otvorenih vrata.

Mi bar, u Odjeku, ne priznajemo rasne teorije.