Featured Svijet

A ŠTO NUDI POSTHUMANIZAM I SVIJET POSTČOVJEKA BEZ IMENA I SPOLA

Transhumanizam je bio ta Ksenija Radajeva ovog planetarnog trenutka, ta uništavajuća i samouništavajuća Bobočka svedena na obijesni i namjerni konzumerizam koji sadrži grešku, kojem nije jedini crimen “da se ne suzdržava ničega” nego da izbriše sve granice i ograničenja koja su vrijedila do sad i postavi nove granice i nova ograničenja i novu sliku slobode koja će pretvoriti život dvonožnih bića u žitku i pulsirajuću masu bezempatičnih atoma bez ikakvog individualiteta i bez ikakvih kolektiviteta – a pod egidom te nakazne slobode. Hm, zvuči kao loša poetika antikomunizma iz doba Franca ili čak Nedića…kao citat iz Muških fantazija Klausa Theleweita…jer još od Romanova i Wilhelma se upravo komunizam optuživao da će sruštiti sve podjele i aksiome, možda i nazive mjeseca kroz godinu, uništiti crkvu, obitelj, domovinu i privatnu imovinu. Pa i spol, jer imao je i takvih ambicija. I da će samljeti sve te ladice i klasne ograde i titule, sve u ime i s blagoslovom znanosti kao nadreligije, da, eto opet se događa? Naravno, gdje je došlo do osvajanja realne vlasti se komunistička ideja poput vuka iz Crvenkapice preobratila u nešto puno sličnije pamfletu odanom Francu ili Nediću nego onoj viziji komunizma za kojom je krenuo Majakovski, škole su se počele nazivati po narodnim herojima koji su zamijenili svece, pioniri su zamijenili dotadašnje civilne a izviđači militantne dječje organizacije, što je bio kralj ili poglavnik je postao Tito- doživotni faraonski lik Oca, jedno spaljivanje knjiga je zamijenilo drugo i posao obavljen…Dotršćina je radila i dalje, pa je zamrla nakon nekog vremena. Ali nije to isto, samo podsjeća po nekim mjerilima iz Flakerovih Stilskih formacija, možda najboljeg vodiča kroz odgonetanje pisane riječi. Dakle “ispada” da se ja zalažem za otpor protiv transhumanističke epohe i ideologije jer sam okoštali mrzitelj kojeg smeta da se ukinu spol i druge klasne i nepotrebne ograničavajuće granice, a čak i metla neće tih brisanja granica biti željezna nego polakostežuća metla tzv. političke korektnosti.

Postoji ipak značajna razlika vizije komunizma i ovog što na plivačke staze gura momčine s pišom da pobjeđuju žene u ženskoj konkurenciji i što govori – nema pravila i nema Boga, svijet je pred stvaranjem društva svakovrsne ravnopravnosti. Ta je razlika što je ona vizija komunizma htjela ukinuti bordele kao eksploatacijske i ponižavajuće a ova slika želi pretvoriti svijet u bordel u kojem muškarci s plastičnim sisama iznajmljuju žene koje su svoje “ugovore” potpisale palcem još prvi dan kad su ih trgovci ljudima doveli iz Nigerije. Što se ova slika slobode želi proglasiti za boga pa paliti i gasiti Starlink sustav na nebu kada se u ravnici Slaveni ubijaju na klaftre a jednima krene bolje ili drugima i ta topionica svega osim svojih elita želi i klanja se profitu kao i svaki sustav vrijednosti kad bi se kapitalizam nakrivio, a najviše što su i lijevi i desni gajili bar neki škrbav idealizam i altruizam po mjerilima klase ili nacije a ovaj svejedski nudi apsolutni i magijski nihilizam. U tome je razlika, u cinizmu kakav se nikad nije zbio na zemlji osim u par cirkuskih predstava u trenutku pada Rimskog carstva u ponor prošlosti i kad bi žene vezali raširene s vaginalnim tekućinama ženke žirafe da bi ju usmrtila penetracija muške žirafe pred svjetinom u areni- ovo je povijesna istina jednog od beskrajnih dosega mašte (Marina Zurla čitajte), ovo je demokratičnost Kaligule koja čuva nejednakost a laže o jednakosti.

Ovo je suton, mizogin kao nikad prije, klasni kao nikad prije, i na svaki način ropski kao nikad prije.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara