Featured Svijet

A ZAŠTO NETKO TUČE ŽENU?

Pa zato što je bijesan a misli da može. A zato je bijesan jer je sa sedamnaest mislio i htio da ako završi neku školu i jednom postane župan, inspektor na općini  ili zubar da će biti mali Hussein ili Tito koji ujutro otvori kakvu tvornicu a u Esplanadi ga čeka Venera iz Milona i trepće…. a to se nije tako dogodilo nego njegova žena gleda kako se susjedi pakiraju na skijanje a njega muči sto stvari ili ako jest moćan ona mu spušta što ga nema od prekjučer pa ga to ljuti. I ona ne razumije da se to tako radi a i ministar mu se ne javlja na telefon i on ne zna je li nije vidio poziv ili je otpisan već pomalo. I onda je ljut a i ona je ali tako je fizički uređeno da ga ona tiho ugrize a on na treću ili ono što misli da je na treću poludi. I on misli da joj je on omogućio da može visiti na chatu a ako on kasni ratu za E klasu ona ga podsjeti i dopisuje se dalje. Može biti i A klasa i koja hoćete jer sve je ovo isto. On misli da je sve u “biti jak” a da se to sastoji u biti brutalan a i imati žene. A i imati a ne biti i Fromm i te stvari. 
Muškarci žele moć da bi se potvrdili i u kući i izvan kuće i iza kuće. Konačno bez moći ne možemo niti ručati. Žene žele moć da bi im parirale kako ovi žele da ih nadvladaju. I tu nema izlaza ako se odnos moći pomiče kad je ona valuta osjećaja sreće za oboje. Ali bez moći ne možemo ni ručati… A moć je sila. Je li? Ako žene misle da jest, ako su ih uvjerili, onda neće biti dobro. 
Dakle ispada da bi utakmica moći trebala biti izvan kuće pa se neće nitko gristi niti tući…. pa. Ajmo po redu. 
Mi živimo u svijetu, u “regiji” , gdje se mislilo da su ratni zločini dio oslobodilačke borbe. I da su kriminalci obranili Sarajevo a Arkan branio narod i da  Stepinac treba biti svetac ne jer se protivio pokoljima nego “jer je bio tada”. A nije tako ali ako tako krenemo u priču onda vidimo tako. 
De facto, ako netko pretuče ženu to kompeticijski i tradicijski  svijet vidi slično kao svaku korekciju odnosa snaga i podsjećanje na tko je glavni a tako taj svijet vidi i posao i život i politiku i sve jer.. pa što drugo postoji. Pa i ako osuđuje jer onda osuđuje razinu i direktnost nasilja ali ne osnovni princip. A ne bude li moći niti ona ga neće voljeti. Niti narod neće voljeti vođu ako ga se ne bude bojao a neće ga se bojati bez kandžije. I svaki nasilni muž kad traži podršku svojih onda polazi od toga. Dakle gurao profesor studentici jezik u usta ili tukao ženu ili vrijeđao kolegu je iz istog razloga.
Začarani krug je u tome da frustracija nemoći stvara frustraciju moći, u svemu i uvijek. A bez moći ne možemo ni ručati. Pa kud onda, svijete…
Stvar je u tome da ovo uopće nije tako. Krivo se hrabrimo za život jer si nešto bitno umišljamo. Vidite.. 

Bili zidar ili atomski fizičar vi hoćete xy para za svoj rad. Pa ne moramo zato bjesniti, ljudi to svoje uzmu da se ne hrabre time da će otkinuti glavu nekome nego jer taj rad nekom treba pa će ga morati i platiti koliko se dogovorite a  i dijelom je sve to ok jer vole to što rade. Ako cijenimo i volimo svoj rad to će uspjeti bez da bjesnimo. Sasvim je moguće da na taj način možete i ručati i biti i.. ali da bi tako mogli mi moramo… voljeti sebe ništa ne znači i to je glupost tvrditi. To zvuči kao neki wertherovski stav da molimo mazohistički život da nam plati a žene da nas vole iako ih ne razumijemo. Ne trebamo.   Moramo, možemo, vjerovati u to da se ne sastoji sve u utrci a i u utrci se može dobro proći. To je sasvim nešto drugo i nema veze sa silom. Ima s time da cijenimo svoj rad, tako i sebe u odnosu sa ženom i obratno pomaže a drukčije ne pomaže. 
S time, naravno, da postoji težak i glup patrijahalni stav koji bude nasilan i čije su žrtve obje strane iako ženska neposrednije i brutalnije. Patrijahalan svijet je podskup nasilnog svijeta. 
Da, ne trebamo trpiti. Nego možemo bez da trpimo dogovoriti plaću, stvoriti državu ili čak voljeti se. I takvi se odnosi i projekti ne zasnivaju na slijepom povjerenju jer onda je nasilje neizbježno. Niti na nesretnim ljubavima jer ćemo postati glupi Othello. 
Jer ako znam sazidati zid i nudim to za xy po m2 zida , valjda će nekom trebati. Ako s nekim možemo biti odlično onda se nemamo zašto gristi ili tući, ponavljam da je jasno da malo žena tuče muškarce i da je kretenski tvrditi da tu nešto nije jasno. I spuštati je manji stupanj nasilja nego tući. Ali ako joj se ne sviđamo dovoljno ili tako da je uzajamno… Ako da bi se osjećala bolje mora raditi nama neprihvatljivo i obratno onda ne postoji potreba za spiralom sukoba. Osim ako vjerujemo u nasilje kao djelatnu tvar svega i u svemu. Ali onda bi Hitler bio predsjednik svemira a nije nego je izgubio gdje god se upleo. Pa, braćo, i to nešto govori.
Povjerenje u nasilje, ideja da je nemoguće “biti na istoj strani”, to je uzrok svega. Ali počinje i završava samo na nama samima. Na razumijevanju toga da vrijedimo. I ako ne silimo druge da nas vole, jer to je neizvedivo prisiliti. 
Tako da što više držimo do sebe sve smo manje nasilni. I do drugih naravno. I sve manje podnosimo nasilje kao koncept. I ponižava i boli a nikakve koristi. Dapače. 

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara