Anakron i groteskan, besmislen, kao neki retardirani i klaustrofobični dječji svijet, Crveni trg plamti i odzvanja i carski i oktobarski….grme pobjednički i povijesni marševi Moskvom, a Odesom grme krstareće rakete. Nema britanskih komandosa, eno ih, obučavaju Ukrajince, nema američkih marinaca, eno ih, obučavaju Ukrajince, nema niti gordih Sasa i Prusa, tovare Leoparde na labudice, voze za Ukrajince.
4 000 000 Rusa već je izbjeglo na Zapad, u dva mjeseca….jednako je i Ukrajinaca izbjeglo, žena i djece, staraca, a svi su izbjegli pred tim ludilom koje se smije, maršira i prsi, sa bine jedino, kao i uvijek ispod oka, gledaju se ruski najviši господа офицеры, i uzimaju mjeru u ovom sablasnom trenutku kad Cумасшедший tjera svoje sibirske strijelce, kadirovske zaprečne pukove, mlade garde, na otkos svojoj životnoj opsesiji veličine, jednoj krivotvorini koja se drži na plinskom poslu, političkom reketu, i svakoj prisili.
I svi čekaju neko neizbježno i sve bliže “poslije”, kad svane, kad probudi, kad nestane ove marionetične groznice….gleda Lukašenko kako da se izvuče, vrhovnog zapovjednika i nema, pitaju se ljudi što to znači, tipično ruski…moguće ja da ga nema, i da ga “nema”.
Samo po bespućima interneta, uzvikuju gospođe zaljubljeno “Živio car Putin”, pa okrenu opet na Zadrugu, i dalje čiste grah i ubacuju u lonac suho meso.
Eto, to je XXI stoljeće, učini se…uzalud Plancka i Jeana de La Fontaina, i Lomonosova uzalud i Lige naroda, UN, i svake tlapnje da svijet može biti zdrav i konstruktivan. a ne palež u Prada cipelama i kila votke samogonke za sirotinju.
Odrastao na Bloku i Majakovskom, na Lorci, na smislenoj viziji budućnosti …nekoj ukupnoj, progresivnoj, srčanoj, meni se samo ne gasi nada da će ovaj Боже, Царя храни posut leševima Buče i Harkiva, koji gađa krstarećim raketama kazališta, a drži se jedva za stol, što prije presušiti.
Dodaj komentar