Featured Osvrti

ŽIVOT JE GDJE GRIJE, ISKRI, I U SVAKOJ TAMI SVJETLUCA

mde

Samo putena paleta rane renesanse sadrži sličan, fragilan a neukrotiv, bistar i jak, impuls prve jutarnje bjeline. Sličan onom kojim moja draga zrači. 

I ta je ljepota uvijek nazorovski burna i iskrena, ničeg u njoj nema, i ne može biti, nego te siline vječnog listanja, vječnog proljeća. I ona jest, za mene svakako, novovjeka rosa mystica. 

Živjeti  ukupnosti, živjeti emociju, nije iskušenje da naši dani, ostvarenjem gube svoju boju, i nemojmo se bojati života.

Drugo i nemamo, bez njega je sve tek ljuštura, vrtoglavica, i mrtvilo. 
Ja…. i nisam znao neke čarobne riječi, lozinka tu ne pomaže. Nešto je iz te  jutarnje  magle prema meni  bljesnulo, po pravilima koje niti poznam, niti je njima moguće upravljati. A nešto je iz mojih nemuštih ponornica, žila i satirskih, kozjačkih staza i pećina, planulo, riknulo i zatulilo, i niti je time moguće upravljati.

I mi iskrimo, stalno, u sijaset boja, kao dva grumena ugljena u strujnom luku što teče, dimi, krijesi se i preskače. I svakodnevni naš život živi.


Nemojte se bojati života jer izvan života ničega nema. A život je tamo, gdje u nama nešto grije, poskakuje i u svakoj tami svjetluca.

(iz mojih malih, dnevnih, taccuina Marijani)

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara