Osvrti

ZBOG JEDNIH VRATA U MAKARSKOJ ZNAO SAM DA ĆU IMATI PROBLEMA U ŽIVOTU

Nasuprot crkvi na glavnom trgu u Makarskoj jedan je Visković u davno vrijeme mog djetinjstva držao brijačnicu. Imao je kratku bijelu kutu, na umivaoniku četverokrake pipe iz kojih je virila kudelja, britvu i na vratima one šarene trake koje su trebale odvratiti muhe da ne ulaze. Ali ja bar sam ipak ulazio. I imao je bijelu veliku dozu za kolonjsku vodu s kojom je prskao mušterije kad su pri kraju i govoreći stiskao onaj gumeni mjehur.Vidite ta vrata su meni puno značila. Jer ja sam znao da je to nešto beskrajno dragocjeno i lijepo kao slična vrata iz filma I maccheroni iz 59, zapamtio sam zvuk prolaska kroz te trake, njegov glas i miris kolonjske vode, zapamtio sam to kao emocionalnu impresiju Mediterana na odlasku iz jedne ere prvih vespi i mirisa šalši koje se kuhaju dugo. I to mi je bilo važnije od “kakvu će mi se udicu kupiti” jer mi nije bilo niti toliko važno koliku ću ribu uloviti nego kako ću prizivati u taj trenutak onih atmosferskih i ambijentalnih neizmjernih za sebe elektrona koji trenutak učine važnijim od vage.
A s tim poremećajem ne možeš nego samo imati problema. Jer ako ništa, moraš imati na malom prstu zavezan končić s listom prioriteta.No dobro, naučio sam ja i prolaziti kvalifikacije na životnim utrkama. Ali u korijenu je ostalo da taj zvuk tih traka i miris šalše ušporko ne mogu pretvoriti u broj. A da svijet ipak očita broj a ne miris Pino silvestre. 

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara