Osvrti

Zašto, načelno, ne volim revolucije (2018) ?

Zato…što bile jogurt revolucije, islamske ili oktobarske, proljetne ili baršunaste, nacional-socijalne ili bilo koje, revolucije budu pripremljene od strane jednih elita da bi zamijenile drugu, ljudi za njom pođu i prevrću automobile i kočije, razbijaju izloge, vješaju pristaše ovih prvih na kandelabre. Pođe tu puno iskrenih, hrabrih, spontanih, mladih, malo okreću glavu kad se čisti teren i pale natruhe prošlosti, pišu pjesme, vole se i ginu, poslije se uspostavi nova elita, neka već  revolucionarna garda i prijeki sudovi,  često i pokretni, sustav preodgoja, poslije se stvar smiri i ideali izokrenu do zadnjega. Potom revolucije počnu i skidati svoje zabludjele i nedovoljno pragmatične (neki samo počnu piti i ubijati se) a ovi drugi se počnu debljati i obilaziti vojne i osnovne škole i prisjećati se kako je sve to bilo, kako im se duguje zahvalnost za sunce što grije i zrak što se diše. Ništa drugo nije zajedničko svim revolucijama nego ovo.

Revolucije su organizirani afekti koji nasilno jedan monopol utjecaja u društvu zamijene drugim. Ljudi se zamrze, izobliče i vjeruju da s njima počinje svijet, otvaraju si međusobno oči  i zatvaraju si međusobno oči ako su nakon kakvog smaknuća ostale otvorene pa stvaraju sumnju ili ih zatvori jedan revolucionar drugom koji mu izdiše u naručju i potom vikne “ne, Ivane” i krene likvidirati kontrarevolucionare još gorljivije. Ako ništa drugo, one svakako zamagle um, raspire plamene želje i uvijek netko nekog deložira iz stanova u centru grada i useli se pa se tamo skrasi ako ga njegovi ne odvedu jedne noći jer je nešto krivo rekao ili nije ali je stao na put nekom kome se stan svidio.

Poslije se ostari, prepričava, počnu govorkanja da iza neke škole ne valja kopati jer ima kostiju i onda se kosti počnu otkapati pa se pripišu i svoje tuđima i tako u krug. Možda ih ne volim i jer sam prirodno mlak mada bi se to moglo osporiti sasvim uvjerljivo a nadasve ih ne volim jer se u njima pojedinac ne suprotstavlja lošem u sadašnjosti  sa sviješću nego vođen poput kornjače na navijanje i odriče se biti pojedinac u korist kolektivnog koje je vođeno pojedincima. A to znači da one nikad ne uspiju.

Pa ako bude kakvih revolucija planiram biram biti Rick  ili Crni Rok, ako baš moram nešto biti, rađe nego Papundek.