Cijela ta ujdurma s “obavještajnim podzemljem” , korumpiranim prisilnim aparatom, medijima, reketom, strojnicama, zakulisnim političkim borbama, lažnim SMS porukama ali i sukobu…Bože, sukobu zavađenih obitelji po zagrebačkom asfaltu, sve to sadrži jedan socijalni paradoks koji je istodobno i motor zbivanja i jamac da će se nastaviti. Bolji jamac nego kakv očni kirurg s dobrim ugovorom sa pet svjetskih bolnica. A evo zašto. Zato što se najveće gadarije koje se nađu u tim tekstovima ljudima zapravo sviđaju i zato što nitko pod ovom cirkuskom balkanskom šatrom i ne vjeruje da je moguće drukčije.
Nedavno na nekoliko portala, u najavi jedne izložbe, kao glavnu referencu umjetnika, pišu da je autor svojedobno sudjelovao u pljački Generalturista. Danas član jedne od “zavađenih obitelji” koje strjeljaju po gradu jedna na drugu žali se na ovu drugu i usput spominje- ima nas cijela vojska. Da mu je svaki od nas opalio samo jedan šamar…i sve tako. Ta “Marinko Božić komponenta” raste i sve je to sličnije beogradskom Blicu koji još nije oplakao kriminalce devedesetih i čitav svijet sazdan na strahu koji se zapravo…temelji na strahu hoće li tući mamu kad se vraća iz dućana jer joj sin nije skupio za ratu, ništa plemenitije od toga. Ali navikao na batine, kolektivni duh podneblja vidi svijet tako, zaziva ga svojim divljenjem i hvali se njime. Svijet koji zna da je jedini put “imaš li nekog tamo”, koji i ne zna niti želi organizirati život drukčije nego uz zgražanje i obožavanje principa za koje misli da su jedini mogući ali kako im ne vlada onda ih bar obožava a u druge ne vjeruje.
Jasno je da su te falš SMS poruke bile usmjerene javnosti, ali nije to ono najgore nego koliko su bile loše sročene. A zapravo…zapravo nisu bile loše sročene, nego onako kako atom te naše javnosti može razumjeti. One sve govore, naša javnost može razumjeti samo poruke za uzrast 3-5 godina, konačno i sva zbivanja tako tumači, u nekoj kuhinji u kariranoj košulji i uz kakav Samsung na pretplatu, tajno i iz zasjede oduševljen “obavještajnim podzemljem” kao da može obavještajni svijet biti nadzeman i kao da je to nešto a priori glamurozno i važno. Pa gledajte koliko dobijate poruka u inbox koji vam nude kredite ili rezultate kladionica…ne bi to i vama slali da ne postoji i odaziv.
Nesretan, uplašen i zaljubljen u svoju nesreću, naš čovjek kad čita o aferama i gadarijama jedino zavidi da im nije bliže. Malo je reći da ne oprašta njihovim sudionicima. A sve ovisi o tome.
Dodaj komentar