Osvrti

ZAŠTO I KAKO VOLIM JEZIK KOJIM PIŠETE I GOVORITE

Volio sam često čitati iznova neki tekst ako mi se sviđao jezik. Može biti i prijevod, mi Alana Forda bez baš tog i takvog prijevoda i ne bi tako prigrlili. Može biti arhaičan a može biti i tuđi ako ga razumijem, pa sličan ili ne. Minervin leksikon iz kasnih 20-ih sam volio zbog jezika, kad kaže “britanski dramatik i pripovjedač”.
Volio sam stare sportske tekstove koji uvijek pišu u prezentu, ” Owens tuče Metcalfa u polufinalu” i uvijek su zadihani od uzbuđenja.
Ruski volim kakav je pisao Čehov, zvučan ali ne previše zanesen i razniježen. Nazor je pisao predivan hrvatski, osobito kao mlad, kao poetik ( kako bi ono vrijeme reklo). Sveta Lukić piše tekst korišten za TV dramu Slom, meni najljepši srpski jezik koji znam ” knez treba da je na sednici vlade već u tri časa”, jedan poludiplomatski i blago arhaični srpski kakvog nisam više sretao.
I Tennyson naravno, “Half a league, half a league, Half a league onward, All in the valley of Death Rode the six hundred…”
Zvuk kojim govori Tolkien na starim snimkama, pa i Paradžik, Anna Magnani, Ivan Pavao II, ja to zapamtim kao mali MP3.

Volite jezik. I svoj i tuđi, jer su blago.
A i vas tu, i te kako… baš kroz ovo opisano biram čitati opet. Ili manje. Ili kako već.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara