Featured Osvrti

ZAŠTO DANAŠNJI ANTIFAŠIZAM, I LJEVICU, MOJ BARBA NE BI PODNOSIO, NITI OBRATNO. OBJE STRANE SU PRAVOVJERNE I LOGIČNE, ALI SU DVA SVIJETA. KOJI SE KRIVO ZNA PREDSTAVITI DA JE JEDAN.

Dobro sam upoznao svog barba Branka, njegov svjetonazor, koji je bio u skladu sa njegovim komunističkim, antifašističkim, internacionalističkim, ali i osobnim ulogama, i okruženjima. Proveo sam s njim dovoljno vremena, navodno sam i bistar, a sigurno dobro pamtim. I upotrijebit ću to iskustvo da bi dokazao, u vrlo kratkim primjerima, koliko je daleko on bio od danas proklamiranih stavova i dogmi onoga što se danas smatra ljevicom, dakako i poziva na povijesno naslijeđe onoga što je on živio, u pokretu u kojem je činio njegovu oštricu, uistinu i udarnu snagu, u kojem je bio i predstavnik manjine s najvišom ideološkom  čistoćom. I ovaj tekst služi tome da se, za dlaju više, demistificira, i povijest, i sadašnjost.


On je višestruko ranjavan, istaknuti sudionik svih najžešćih borbi svog vremena, vrlo pismen i načitan, i vrlo moralan sa stajališta svog pokreta u ono vrijeme. Pao je u vrst kućnog pritvora 1948.,u nejasnom dualitetu Staljin, hrvatstvo… jer on uistinu jest u oba ideala osobito vjerovao, i da je Staljin isključivo uzor, i da je njegov antifašizam hrvatski, i da se u isticanju toga ne smije njega gušiti. I do smrti u 80-im, nije bio sasvim slobodan, praćen je permanentno, ograničen kretanjem i nadgledan.
Za standarde današnje ljevice, ali i desnice, on bi se činio najcrnji neprijatelj. A evo i zašto, redom, bit će vam zanimljivo.


Počnimo s homofobijom, ako ništa.. da to prvo riješimo. On je bio “pretvrd” i za državu koja je kazneno gonila istospolnost ljubavi, eksplicitno do 1977., moj barba bio je ekstremni homofob, smatrao je sve osim heteroseksualnosti, i dijela ženske homoseksualnosti, buržoaskom, namjerno poticanom, bolesnom slabošću. Najviše nečim domobranskim, nečim, kapitalistilčkim, nečim što tupi svaku životnu oštricu. Žensku homoseksualnost je i otvoreno simpatizirao, mislio je da ona dodaje odlučnost ženi, muška da je izdajnička i bolesna, dakle prva da jača, druga da slabi. A to je njegov jedini ratio.


On je bio žestoki pristaša ravnopravnosti žena, koncept toga bio je ideal međusobnog hrabrenja i poticanja, ravnopravnost u odlučivanju, zajednički ideološki rad, mislio je da su žene pokazale i izborile svoj status ravnopravnih (boraca protiv zla), ali je smatrao monogamnost vrlo nebitnom, a i žensku vjernost jednako. AFŽ, Antifašistilčki front žena…je super, i žena treba nositi hlače, u ovome je višestruka simbolika. Držao je, ne samo prešutno, nebitnom svaku drugu lojalnost osim “drugarske”. Mislio je da će bilo koji oblik seksualne vjernosti izumrijeti za njegovog života. Ali je sve ovo govorio s pozicija ultimativnog mačizma, žene su se, za njega, pokazale odličnim, baš po njegovim mačističkim mjerilima. Žena je to više žena….što je sličnija njemu.


Njegova nacionalna mržnja bila je velika, i držao ju je vrlinom. Nijemci i Talijani su neprijatelji zauvijek, zapadnjaci i “razni Česi”, su djevojčice (tipični mačizam njegovog govornog jezika), Srbi su sasvim ok, ali manje od Hrvata, jer prisvajaju pokret više nego je pravedno, i treba ih držati na oku.

Eto tako otprilike.Uz ovo, on je istodobno bio talijanofil, gotovo latentno homoseksualno i neuralgično, sve talijansko je najbolje, ali oni su neprijatelji. Još gore, citiram – Talijan i nije čovjek, uvuče ti se pod kožu pa ti ga je žao i ubiti. Da, ustaša i ima da “su hrabri”, a domobrani su ološ, jer hrabrost je mjerilo svega. Osim crvenih autora i ideologa, Nietsche je pozitivan. 


Piti alkohol i pušiti je za njega vrlina. I za žene, skoro i djecu. Opijati  se je izdaja i treba je iskorijeniti bezobzirno.Sve oblike narkotika i konzumente, treba potući bez milosti. Jer ti slabi, i to Zapad ubacuje, kao i mušku homoseksualnost, da uništi komunistički pokret. 


Crkvu treba uništiti, osim ako se ne pretvori u nešto sasvim nereligijsko, u vrst narodne školske ustanove. Na samom kraju htio je križ, uz zvijezdu, ali sahrana je među “svojima”, svoji znači ideološki svojima, tek poslje, i dopunski, moguće ostalo.
Ove stavove je imao i ranih 80-ih, kad sam boravio deset dana kod njega, u Splitu. 


Ono bitno…. njegovi stavovi su formirani s okolnostima, sasvim su logični. Neodvojivi su od njegovih životnih ambicija, prilika, i temperamenta, pa i ideoških srodnika. Lijep broj ljudi biokovskog i izabiokovskog kraja je njegovu riječ držala za vjersku istinu. 


Dakle, vidite u ovome samo jedno. Niti bi se današnji ljevičari njemu sviđali, niti obratno. I u pravu su i jedni i drugi, jer su uvjerenja otisak naših  života. Ali struja tu ne teče, da bi se u njega kleli i na njega pozivali.

Fotografija je iz 1945., blizina je Maribora, on odlazi razočaran…ne okrutnostima, nego jer prepoznaje nacionalnu nepravdu, i prerušene neprijatelje među svojima. O tome drugom prilikom, a njegov konstrukt je tu vrlo nategnut, iako ne sasvim bez logike.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara