5 sekundi zadržati ovu fotografiju u fokusu vidnog polja ono je što svijet virtualnog medija zove “reach”, doseg dakle i potvrdu da je ovo netko vidio. Svatko želi vidjeti more, izlazak ili zalazak sunca, lijepu ženu ili par koji se drži za ruke, štene koje vrti repom, čokoladnu tortu i ostale vedre i pozitivne, tople i opuštajuće prizore koji isti čas šalju impulse u naš metabolizam, osjećaj sreće, zajedništva, sklonosti i mira. To je zajedničko teletu i profesoru klasične filologije, boksaču i šverceru šparoga, to je zajedničko svima.
S druge strane opominjujući svijet brine se da se bojimo predugo osjećati takvi, znate li one duge scene u filmovima strave ili ratnim filmovima iz doba SFRJ, kako se djeca igraju i janjad i ako ta scena traje predugo vi znate da se približava neko eksplicitno zlo, čim je deset sekundi lunaparka ili u dvorištu laje veselo zlatni retriver ili će se pojaviti kakvi kamioni puni negativaca ili će pas prestati lajati i domaćica će ponavljati njegovo ime i tražiti ga a neko čudovište je već tu, ili će početi iz šahtova ključati voda, udarati limenke jer počinje uragan…bilo što, to zovemo zaplet.
Očekujući taj zaplet čovjeka zanima jedino jednostavna poruka od kuda ta opasnost dolazi, on ju osjeća unaprijed ali članak pun opomene ne može pogriješiti, svaki vješt prosjak zna da mu dio milodara dolazi iz razloga straha a ne suosjećanja, strah i opomena su duboke emocije, jednostavne i uopće ne trebaju biti logične. Ljudi osjećaju da je dobro biti u određenom oprezu, strahu i tenziji.
Ti muslimani kojih je puna šuma uz granicu i koji su došli pregaziti Zagreb ne spominju se u zadnje vrijeme a jedan naslov u srpskom tabloidu tipa “ustaše se naoružavaju”…ljudi znaju da je to glupo. Ali osjećaju da ne smiju misliti d je glupo, upozoravajuće se uvijek čita i kad je i glupo i neugodno i naporno, svi ti filmovi pokazuju kako…npr roditelji koji su usvojili Demijana naivno ne vjeruju da je on zapravo demonski lik ili je nešto drugo ali ljudi su se izložili jer su srljali a srljali su u opasnost jer nisu vjerovali glupim i nelogičnim upozorenjima, mi smo ustrojavani međusobno vidjeti jedni u drugima prijetnju. Naravno, kad se ventil otvori onda u tom strahu krene zahuktavanje i na kraju na nekoj Marni se Englezi i Francuzi bajunetama i kundacima tuku za neku kotu s Nijemcima i izgine ih sva sila, tko preživi ima traume ali upozorava mlađe da budu na oprezu. Zato više ljudi 5 sekundi gleda ovo more ali više ljudi pročita članak koji ima upozoravajuć status u sebi nego nešto o medu.
Ne postoji idila niti realnost koja se ne može lako zahuktati u tragediju, treba samo malo znanja, volje i strpljenja. A foto je sa Cresa, 2017.
Dodaj komentar