Featured Osvrti

Zajednica kao svetinja i povjerenje koje imamo i moramo sačuvati prema općem interesu. A prilika je za sazrijevanje.

Kad je društvo u nevolji ono traži od pojedinca više, kad se pojedinac uvjeri da nije on traži od zajednice više. Ove okolnosti u kojima smo se našli su s etičke strane najmanje jednako ekstremne koliko s javno zdravstvene. I naglašavam – da, da ne bi zarazili druge ili sebe mi se moramo podvrći naredbama zdravstvenih vlasti. A da su one uvijek… pa i Staljin je morao “slušati doktore” iako ih je strijeljao, i Tito je godinama na masaži pjevušio “druže Tito bijela lica, nema više kobasica” ali je i slušao doktore a ni ovaj prvi mu niti treća internacionala  ne bi nametnula da ne jede kobasice. I javno zdravlje se uvijek uspostavljalo autoritativno, malarija se rješavala doslovno vojnim akcijama po jezerima euroazijskog prostora. A ne traži društvo od nas malo, i to stoji. Traži vrst kućnog pritvora i namjernu recesiju, traži potpunu pokornost koju ne bi dobili tako lako niti u ratu niti u terorističkim opsadama, traži i treba dobiti.Kao i u svim drugim ratnim okolnostima, ovo je vrst rata, jedna bespoštednost i autoritativnost rađat će uvijek svoju djecu – pokušaj za ratno profiterstvo, crnu burzu maskama i wc papirom ( on je simbol opskrbljenosti koliko i brašno a oboje je glupost i služi samo osjećaju da imaš hrpu nečega), rađat će i komoditet onih koji ovim zbivanjima budu u povoljnijoj poziciji.Mi smo sad u fazi revolucionarnih vrijednosti i uistinu, zdravstveni radnici i službe izlažu se najviše, padaju s nogu i tu nema greške, oni su poput derviša naši heroji, naša zadnja nada da će nekom našem naći i nabaciti najosnovnije – doslovno kisik. Da, masku s kisikom jer će se inače ugušiti u sluzi onaj koga najviše ovo pogodi.Dakle od skoro  jučer je direktor spornih potraživanja banke postao  manje “moćan” od civilne zaštite, kao i mafija, istaknuti član vladajuće stranke ili boksački prvak. I biskupi moraju odustati od misa i papa mora. Svi oni moraju slušati u ovom periodu upravo što kažu u kriznim stožerima borbe protiv širenja virusa. U svemu nitko ne zna koliko će to trajati, do kud će ići i što će se još od njega tražiti. I taj bjanko placet, tu pokornost mi hoćemo i želimo dati. 
Postoji li još nešto o tome? Da. I to ćemo sad proći. 

Naravno da bi ovu prednost jednog ustroja voljeli za sebe mnogi. Za sada se pripadnici zdravstvenih vlasti žele jedino naspavati, oni su za sada svećenstvo koje izgara za svoju misiju koja jest plemenita. Kad se god u povijesti dogodilo da “malo ljudi zaduži puno ljudi”, onda bi nakon pobjede netko tim malobrojnima ukrao palicu moći u zadnjoj rundi i na svima se obogatio tom ekskluzivom pobjede. I tu imamo što reći. A što? 
Ovo će stanje proći. Neće se virusi stalno mutirati niti ima mjesta teorijama zavjere i tu su se mnogi zaletjeli, neki jer im se nije sviđalo da nisu oni više “svemoćni” pa su se ismijavali iz epidemije. Neki iz naivnosti a uglavnom zato jer su navikli u svemu vidjeti da ih netko dribla. Ali će proći. I one ustavne vrijednosti i slobode koje smo mi imali, i naš posao i naša i tima, vratit će se jer je zajednica pobijedila a jahači apokalipse se “vratili u sjenu” kako bi Galadrijela rekla Sauronu da se vrati u sjenu. I mi tada moramo i smijemo paziti da nitko ne prigrabi rezultate te pobjede i požrtvovnosti ovih koji sad spavaju na podu bolnica od umora niti požrtvovnosti zajednice. Niti u ime straha od neke nove nevolje niti u bilo čije. I njih koji sad samo preprodaju maske ili trljaju ruke jer gledaju nova cjepiva imati samo za sebe ili će na bilo koji način htjeti ekstra prednost u nečem što bi ih učinilo nedodirljivo moćnim. 
Zato čuvajmo jedan drugoga i sebe, budimo odgovorni i disciplinirani. I ne dajmo kad ovo prođe da tu našu spremnost na jedinstvo netko uzjaše i veže za svoju ogradu. Jer time bi prestali biti zajednica i postali oligarhija u preosjetljivom području. 
Politički, tržišno i na svaki način  ovo znači jedno. Mi kad kuća gori trebamo biti složni kao stroj. Ali osim znanja i jedinstva vođenih tim znanjem u ovakvim stvarima ne smije biti povlaštenih. 
I nadam se da sam jasno povukao bitnu crtu, jedinstvo u borbi za sigurnost zajednice je svetinja i treba biti. Ništa drugo ne smije biti svetinja sviju. 

Onaj tko sačuva svetinju kao svetinju sviju taj će uvijek imati u nju povjerenja i discipline, tko ne….on neće. Mi povjerenje prema općem interesu tek gradimo. Naravno da ga je lakše imati kad “kuća gori”, imajmo ga i kad požar stane. Imat ćemo ga ako nam opći interes i u blagostanju postane i ostane opći. U utakmici političkog nadmetanja da ali ne ispod pojasa. Možda je prilika za ostaviti demagogiju i razviti prepoznavanje vladavine mudrih, mudrost nema predznaka. Ali uvijek smjenjivih.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara