Featured Osvrti

W. AVRELL HARRIMAN I POBJEDA U WWII

Goran Raguž

Kada se emocije i privatna impresioniranost velikim Churchillom malo ozbiljnije pogledaju, najznačajnija osoba za pobjedu saveznika u WWII je svakako on, William Avrell Harriman, za kojeg znaju samo profesionalni znalci te ne mnogo neprofesionalnih znatiželjnika.

Neobična sudbina u još teža i neobičnija vremena je pored svega drugoga, dala jednog od najznačajnijih diplomata u povijesti. A ništa nije govorilo da će to postati. Dijete imućnih roditelja, student prestižnih sveucilišta i po vokaciji bankar investitor sa vrlo malo veza u politici. Tradicionano i obiteljski, pripadao je Demokratskoj stranci, no u mladim godinama i početku poslovnih, jednostavno ga nema nigdje do početka rata u Europi.

Unatoč vidljovoj karakternoj neodlučnosti, FDR je bio jako oprezan predsjednik. Odlično je znao da svoju prvu nominaciju i izbor duguje odustajanju kandidata najjače frakcije Demokrata, notornog KKK. K tomu neprihvatanje druge, bostonske frakcije, na čelu s filonazijem J. Kennedijem. Čim se čvrsto ustoličio, svu konkurenciju i kandidate za WH je raselio što dalje od sebe. Dragog Josepha K. je poslao u London da nervira Engleze. Za anegdotu kada ga je Bill Donovan, budući osnivač OSS/CIA pitao zašto ga zapravo nagradjuje Londonom, praktični FDR je ukratko rekao…

… bolje da ga držim u šatoru pa da mokri napolje, nego da ga potjeram vani pa da mi mokri unutra…

Ne može preciznije.

Kennedy se u Londonu odlično snašo. U Bosni bi rekli … pos’o lahak a para dobra! Mada već tada milijarder, nije baš bio privatno rastrošan osim ako nije bila npr. Ava Gardner na večeri. Grad i političari tada okupljeni oko Chambelaina su mu savršeno legli, a BBC je Adolfa i nakon Kristalne noći oslovljavao sa mr. Hitler. Joseph je već tada uz industrijalca Forda i pilota Lindberga, nosio najveće odličje Reicha. I bio čest gost u Berlinu odakle je kao kurir nosio poruke simpatizerima mr. Hitlera u parlamentu. Osim jednom koji nije krio ni javno ni tajno koliko ih obojicu ne podnosi. Winston.

Rat koji se nije mogao izbjeći nikakvim Munchenom, je grunuo svom snagom i zatekao VB i saveznike ne samo spuštenog donjeg veša već najgore od svega, opremljenim jedva za WWI, a ne za oklopnu diviziju i npr. Guderiana. Nije trebalo dugo da se svi preživjeli skupe na jednoj plaži i samo zahvaljujući Winstonu, stigli su kući na vrijeme za bitku za Britaniju. Jedva su je dobili zahvaljujući nadljudskim naporima RAF a gdje posebno pominjem pilote Poljske Lavove.

Joseph Kennedy nije mijenjao navike ni pod sirenama. Znao je precizno da germani neće tući trg Grosvenor gdje mu je bilo veleposlanstvo i rezidencija. Uredno je FDR u prenosio Winstonove vapaje za pomoć i uredno dodava savijet…

… dati mu osmijeh no ne i kobasice… give him a smile but not sausages…

Pošto je rat krenuo mnogo brže i šire nego što se lijenom potusu dalo i pomisliti, trebao mu je netko bitno pametniji i poslovno brži da prvo ocijeni što se dešava, a zatim da preporuči paket mjera kako držati USA što dalje od svega. Izbor W. Avrella Harrimana, uspješnog biznismena i brata dobre prijatrljice obitelji se pokazao win-win za sve. Harrimanu to nine trebalo, no ući u diplomaciju i to na toj razini, je bio i za njega veliki izazov.

Nije mu trebalo mnogo duže od tjedna da zaključi da je ne samo Europa izgubljena već da će to biti i V. Britanija ako joj se zaista ne pomogne i to masivno. Doslovce svime, od ratnih brodova, zrakoplova i tehnike do ljudi i hrane. Tradicionalnom demokratskom izolacionisti poput FDR a to je bila crvena krpa, no pošto ga je sam tu poslao, Lend&lease zakon je je potpusan u Ožujku 1941. g. Otvorio je sve što je trebalo da VB ne izgubi rat i polako se digne na svoje noge. Churchill u uspomenama to precizno i zahvalno navodi.

Sve je krenulo svojim tijekom. Konvoj za konvojem dolazi i uz hranu i oružje, moral i vjera u konačnu pobjedu je tu. Iza svega je Harriman koji iz hotelskog apartmana, nije podnosio ni rezidenciju ni Kenedija, upravlja s naporima i potrebama obrane.

Mr. Hitleru nije trebalo mnogo ubijedjivanja od Abwehra i šefa mu Canarisa o nemogućnosti invazije otoka, da se okrene svom stvarnom cilju dragom savezniku iz komadanja Poljske, Staljinu i SSSR u. OKW i par razumnih Prusa, nisu tu mogli učiniti bilo što.

Za razliku od VB gdje je ipak jedan Winston slobodno vrištao protiv mr. Hitlera, Staljin je svaki glas sklonio prvo u Lubjanku pa onda ili u podrum po metak ili u Sibir. Njemački napad je izazvao samo paniku i njegov bijeg, a Stavku doslovce obezglavljenu jer se nitko nije usudio voditi operacije bez njega. Tjedan bez kojeg ga nije bilo, doveo je Nijemce pred Kijev, a tek kada se pojavio u VK počeli su ozbiljniji problemi koji su samo zahvaljujući njemu doveli njemačke tenkove u Presnju predgradje Moskve. Tu se i vidjela potpuna nespremnost vojske za bilo koju složeniju operaciju osim golemog domoljublja i znanja što bi pad Moskve značio. Na vrat na nos su iz gulaga vraćani časnici od kojih Rokosovsky i nije bio najznačajniji.

Moskva je spašena golim prsima i puškama Berdankama iz XIX stoljeća. Sve je bilo jasno i Staljinu, mora pokucati na vrata arhineprijatelju komunizma i SSSR a. Rečenom Winstonu. I jako učtivo ga zamoliti da malo američke pomoći svrati u Arhangelsk i ako može da požuri. Usput, znao je da to mora biti osobno od njega, a nikako nekakvom diplomacijom.

Državnik Churchill je precizno znao što će se desiti sa predragom mu Britanijom ako mrski mu SSSR padne. Ostalo mu je pozvati g. Harrimana na večeru, uzdržati se od pllovice uobicajenog booza i kratko i jasno mu prepričati svoj historijat borbe protiv Lenjina&co sve sa propalim invazijama etc. A na kraju mu prenijeti molbu da im se hitno pomogne. G. Harriman ga je pažljivo slušao uz povremene poglede prema nevjesti mu Pameli kojoj to nije bilo mrsko. I onako joj je tek vjenčani Randolf poslan u Egipat da ne pogine od bombardiranja.

Harriman je pristao načelno prenijeti FDR u ideju no prvo je otišao u Moskvu da se iz prve ruke uvjeri o čemu se radi. Nakon par dana mu je bilo jasno o čemu se radi i kakva katastrofa se sprema. Shvatio je i strah okruženja da mu bilo što istinitije prenese. Shvatio je i da USA ni taj put neće izbjeći ulazak u rat iako ni primisli nije imao Japan. Hitler mu je bio dovoljno uvjerljiv a Staljin manje zlo.

Harriman se vratio u London i Churchillu prenio utiske koji su bili bitno gori od početnih. Znao je da će ga on podržati. Unatoč mržnji prema komunizmu, znao je da mu VB neće ostati ako SSSR padne i Hitler stavi šapu na kavkašku naftu i ostale tek otkrivene resurse ruda i hrane. Klimnuo je glavom da jedan konvoj umjesto u Liverpool skrene za Arhangelsk i stigne na vrijeme da Presnja ostane nezauzeta. Svi maršali u uspomenama jednoglasno tvrde da ne bi izdržali bez te prve pomoći.

Statistički gledano, po izvorima MoD USA, to izgleda ovako:

Čak i prije nego što su Sjedinjene Države ušle u Drugi svjetski rat u prosincu 1941., Amerika je poslala oružje i opremu u Sovjetski Savez kako bi mu pomogla u porazu nacističke invazije. Ukupni iznos od 11,3 milijarde dolara, odnosno 180 milijardi dolara u današnjoj valuti, Zakon o zakupu Sjedinjenih Država isporučivao je potrebnu robu Sovjetskom Savezu od 1941. do 1945. u prilog onome što je Staljin opisao Rooseveltu kao “ogromnu i tešku borbu protiv zajedničkog neprijatelja — krvoločni hitlerizam.”

400.000 džipova i kamiona
14.000 aviona
8.000 traktora
13.000 tenkova
1,5 milijuna deka
15 milijuna pari vojnih čizama
107.000 tona pamuka
2,7 milijuna tona naftnih derivata
4,5 milijuna tona hrane.

S tim da je tada fina unca zlata koštala mislim 16 usd.

Svu pomoć, često se korišteći autoritetom FDR a je izravno organizirao W. Avrell Harriman te zato tvrdim da je bio glavni arhitekt pobjede saveznika. Jednostavno, sve je vidio i bez ičijih dodatnih objašnjenja i razumio. Razumio je i što će biti USA kada sve prodje, svjetski vodja slobodnog svijeta. I jedina zemlja koja će se u konačnici moći uhvatiti u koštac sa Staljinom i boljševičkom inačicom nacizma. Srećom po USA, njegova razmišljanja o neophodnosti pobjede i poslijeratnom svijetu je dijelio i Churchill. Zatim su došli i geopolitičari poput G.F.F. Kennana i co.

Rat je dobijen samo zato što je postojao čovjek koji je znao i kanzaškog proizvodjača žita i pitsburške čeličane, osobito što i koliko mogu. Znao je da će biti ključni brodski prijevoz, pa je brod Liberty u čas bio spreman da plovi. Sve je vidio precizno i točno. Churchill i Staljin su samo trebali reći sto treba. Dobijali su doslovce na dnevnoj bazi.

(Za anegdotu, Staljinovi logori su u čas prevedeni davproizvode za rat, a logoraši tih vremena su dobijali, čudo nevidjeno, bijeli kruh i mesne konzerve. Po pobijedi, vratili su ih na lenjingradsko ratno sledovanje od 200 g kruha dnevno.)

Pobjedu su svi podijelili manje više zaslužno. Čak i Staljin, izravni krivac najgorih sovjetskoruskih poraza u povijesti. Medalje su podijeljene, višak maršala poslan što na daleki istok da ne smeta, što nazad u Lubjanku.

Avrell Harriman se vratio kući vodeći samo svoju veća od Churchillovog sina razvedenu Pamelu. Uz podršku i nagovaranje velikog Trumana, dva puta se kandidirao na demokratsku nominaciju no u USA ga nitko nije znao. Oba puta je izgubio od A. Stevensona. Kojeg je oba puta pomeo Ike.

Ostatak je povijest. Temelj današnjeg svijeta je naslonjen na povjedu liberalnih demokracija nad naziboljševizmom svih zastava i sekti. Pobijedjivati ćemo dok bude svijeta i vijeka, zahvaljujući onima koji vide brže i bolje od ostalog puka. Točno onako kako je svijet vidio W. Avrell Harriman, stvarni pobijednik WWII.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara