Osvrti

U čemu su muškarci podbacili a žene nisu podbacile

Nema kompetitornog u ovom kavanskom osvrtu, nisu muškarci i žene u nekoj utrci a nema niti boljih i gorih ljudi po nekom kolektivnom predznaku. Ali jesu se stvari promijenile i mi tu o tome govorimo i komentiramo sasvim neobavezno i jesu muškarci od 30 ili više  podbacili u odnosu na očekivanja kakva su bila uobičajena nekad. A zašto.
Zato, krenimo, što se nekad u većini društva očekivalo da muškarac bude tjelesno spreman, danas to jednostavno nije potrebno. Jedan sudac ili zubar nije nikad trebao biti atleta ali ogromna većina ljudi je živjela i radila tako da su oni očekivali tu spremu, ja sam surađivao s jednom britanskom posredničkom kućom gdje je bilo pravilo da zaposlenik može postati onaj muškarac koji je služio vojsku.Pa budimo pošteni, niti da bi uspio u životu niti da bi se zemlja obranila niti radi ulične samozaštite ne treba biti danas atleta, treba imati školu i ima je sve više ljudi. Treba imati vojnu tehnologiju i treba imati sprej, pištolj, pravnu zaštitu i treba noću ići autom a ne klatiti se ulicom, danas mišići nisu više potrebni. Pa niti identitet muškarca ih više ne traži. A druge strane sve ovo mogu i žene, i biti IT stručnjaci i pravni virtuozi i nositi sprej ili elektrošoker i što god. 
U podnošenju boli ili bolesti mislim da svatko zna da muški svijet zaostaje za ženskim, to je jednostavno tako. Dakle neki Viking iz 4. stoljeća nije do koljena svom potomku u 21.st. osim u mahanju sjekirom a ono ne služi danas ničem ozbiljnom. Ali i taj predak jest fizički bio spremniji i drukčiji od svoje drage. Postoje teretane, da, ali ako majica puca ne ulazi to u ono bitno i kad se prvo prijateljici priča da ” se opet ljubi” prvo ide drugo a tek kasnije s koliko utega On maše i koliko je spreman potući se oko parkinga pred Lidlom. Osim u lošim kvartovima ali ti momci ne diktiraju uvjete, oni nisu ” ti momci”.
Dakle sad rade isto, nisu ratnici, peru suđe i što je ostalo u čemu tradicijski jesu  oni mali Bonaparte a one male Josefine? Po konzistentnom i samostalnom donošenju odluka, po odgovornosti onog tipa koji smo navikli smatrati muškom vrlinom a kod žena smo to navikli opisati sa ” ona je sva svoja”. Dakle po predvodništvu u viziji naspram predvodništva u podršci. Taj ” kupit ćemo kauč” ton, tu je utočište muškog identiteta nad ženskim stavom koji ovo u navodnicima podrži ili popljuje po načelima legende o gralu i ” kralj i zemlja su jedno”. Nema neravnopravnosti u ovom konceptu ali čini se da je tu sve više podbačaja u muškom  svijetu a sve više praznine u ženskom očekivanju da iza naočala i tableta ili divovske preše ili kokpita aviona pošalje poruku na WhatsApp u svojoj providnosti nadahnut veliki On i napiše da će se imati kupiti kauč. Pa makar ga parlament demontirao u njegovoj muškoj ulozi i viziji. I više je na temu kauča poruka u obratnom smjeru ” moramo razgovarati”. A mnoga svjedočanstva tvrde da bi  ta strana više voljela da se muška strana prva izloži. Naravno da ne sva.
Naravno da je ovaj tekst lako kritizirati ali onoliko klimavo koliko je i napisan. Zato unaprijed kažem da je ovo gore uvelike tako. I to kažem glasom kojim se kaže da će se kupiti kauč. 

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara