Featured Osvrti

SVAKO JE DRUŠTVO I VRIJEME IDEOLOGIJSKO, JOŠ KAKO ( fast food, golf šestica na leasing, pornografija, i čovjek sretan, to je ideologija ovog vremena)

Postoji nešto zajedničko u odnosu pojedinca  prema cijepljenju, u dvojbi oko iznenađujućim smrtima vojnika koji su uzbudili javnost, i u razgovorima sa stručnjacima na temu uvođenja seksualnog odgoja u škole, a da nije jasno što će se učiti. Ta je zajednička točka u pitanju – kakve građane, vojnike, i seksualno osviještene školarce, društvo formira, ili si ima snage priznati da želi formirati. Svjestan sam da sam već prešao, samim pitanjem, crvenu crtu, jer automatski odgovor je jasan – pa slobodne, neindoktrinirane, kakve bi drukčije? Struka zna kakve.

Ali to ne postoji, to je glupost i laž, svojim djelovanjem zajednica uvijek pomaže nekim uvjerenjima članova. Pa i sad, ovaj čas, ono što čovjek živi i kako ga se tretira, njega indoktrinira i usmjerava, čak kad jedino poručuje – budite rasterećeni, bez predrasuda, bez … a to je velika današnja  zabluda zapada i liberalnog, postmodernističkog društva da, iako mlade pitomce pregledavaju i ustanovljava sustav da su psihološki zdravi i uravnoteženi, da je školski program dobar, da je odluka Centra za socijalnu skrb “u korist razvoja djeteta”, pa, ako to postoji, onda postoji i taj neki, poželjan psihološki model koji želimo od pojedinca. Sva ta sila procjena, mjera, sadržaja, jest i neki sumarni sustav ideja i vjerovanja koji pruža orijentaciju za razumijevanje stvarnosti i društveno djelovanje, jezikom funkcionalizma, to je definicija ideologije.

Da, i mi živimo u ideološkom okruženju, odnos društva   prema čovjeku jest ideološki, koliko se god kleli da nije. Čim mi imamo školski sustav, savjetovališta, presude koje uključuju dobrobit djeteta, čim imamo zakone koji prepoznaju neke motive pojedinca kao razumljive i zdrave, a neke kao iracionalne i dvojbene, to je idologijski egzistentno, i moguće prepoznatljivo. Čim znamo da je bolje za žene da ne primaju naknadu da ljenčare s djecom i zaostaju u karijeri, to je ideologija. Čim Štulhofer kaže u Jutarnjem, da je pornografija zdrava i ne potiče nasilje, iako se temelji na nasilnoj regrutaciji malih kineskinja s ogromnim penisima pred licem  koje gledaju na rubu suza, ali to stvara zdrave i samosvjesne pripadnike društva, to je ideologija. A kakva je to ideologija današnjice?

Pa vrlo je lako ustanoviti. Mjerilo svega je lažni i cinični individualizam brzog užitka, on puše i sumnja na svaki kolektivizam, a upravo u svedenosti na stanje na računu, i u hlačama, nema tu individualizma osim bezličnog i plaktonskog. Fast food, golf šestica na leasing, pornografija, i čovjek sretan, to je ideologija ovog vremena. 


I kako se ne bi vojnik loše osjećao ako je sveden na plaću, na patriotizam koji slavi velike datume u dvije kolone, sve je mjerljivo, sve je tek vječna utakmica za… skoro sam rekao “puko preživljavanje”, to u ovakvim situacijama kažu scauti eksplicitnijih ideologija, i koje onda otimaju duše, pa jasno da kršćanstvo gubi, a Islam dobija, on nudi jasna pravila i poželjno ropstvo Allahu, koje kaže – ti si više od pukog preživljavanja, tako su i komunizam, i nacizam govorili, i kršćanstvo u doba Rimskog imperija, jer Sv. Sebastian se umorio biti samo carski stražar u tipu vozača Milana Bandića, poželio je biti više, i baštinio mučeništvo i svetost, postoji taj impuls u čovjeku da se ne osjeća isključivo organ za konzumaciju. 

Naravno, ideološki okvir, namjerno ili sustavom malih namjera, stvara.. vladajuća klasa, ili bar recimo da ono što ima najviše novca za Internet oglašavanje. A to je opet ovo, sniženja u Lidlu, gole guze, i karijera koja ne pozna rad kao poziv, nego samo kao sredstvo za zaradu.


Ovo je društvo liberalno i cinično. U tome je sva njegova premoć, i sva njegova slabost. Također, ono je antiempatično, motivacijski bezlično, i amoralno.Pa naravno da se ljudi cijepe ili ne cijepe na način kao da biraju sendvič, nikad da pomognu zajednici, jer sama zajednica kaže – sve je snalaženje za stjecanje  udobnosti, ništa drugo ne postoji.Naravno da se vojnik ne osjeća ispršen, učenik zanesen fizikom, nego ulaže u sebe kao fizičara, naravno da nam je svejedno zašto kineskinje na ekranu gledaju zaplakano u penis pred svojim licem, važno da nas par pokreta šakom rastereti, pa da možemo opet na posao. I da je to društvu jedino važno. 

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara