Kanađanin, koji živi i radi u Vancouveru, na Instagramu ima više od 10.000 pratitelja, penisom slika na platnu, i natjecatelj je”Supertalenta” koji kaže- Koristim boju kako bih masturbirao. Svršim na svakoj svojoj slici. Zapravo je potpisujem vlastitim DNK-om.
To jest šokantno.
Ne to što se netko želi samozadovoljavati pred kamerom, pa to nije ništa novo, postoje stotine milijuna ljudi na svijetu koji bi rado tako. Postoje ljudi koji vole obljubiti kozu, postoji i bezbroj pokušaja i načina da se učini nešto čime će se nekog šokirati pa će se o tome pisati i ljudi će uzvikivati da je muško tijelo lijepo, da su konvecije nepotrebne da se htjelo upozoriti na licemjerje, otuđenost, kazališnu publiku prskati krvlju tek zaklane kokoši, ubiti se pred kamerama, ispijati kiselinu ili urinirati javno, pokazujući da ne žele živjeti u ogradama i robovati predrasudama. Preko stotinu godina je bizarnost instant rješenje da se istakne kako se buntovno, proslavi originalnost i da se uvijek iznova stvori dojam revolucije, odbacivanje nečeg nepotrebnog kao što je zabluda da djeca niti odrasli ne trebaju kad upale TV gledati nabildane drkoše kako razmazuju boju po platnu ekstremitetom svog urološkog sustava i diviti se kako je to nešto sasvim novo, hrabro, oslobađajuće i potresajuće za svijet laži koji tvrdi da je bolje držati alat u kutiji.
Šokantno je iz drugog razloga. Evo kojeg.
Zamislimo da Bred baš slika jedan portret i popne se na pozornicu neki momak odjeven kao Elvis i razvali ga krošeom i ovaj padne kao Ali u drugom meču protiv Smoking Joea, i ostane ležati bez svijesti.
Publika bi ostala, to je ono šokantno, čekati trenutak razjašnjenja je li i taj dio šokirajuća umjetnost pa je sve u redu ili stvaran eksces pa nije. Ovaj bi mogao stradati, iskrvariti, bilo što, ljudima to ne bi bilo presudno niti bi mu tko pritrčao ako ne bi bio siguran kako je taj dio neplaniran a nije dogovorena provokacija umjetničkog tima iako bi bilo sasvim jasno da je udarac opasan, stvaran i težak. A šokantno je jer ako bi se pokazalo (reklo) da je i taj elvisovski udarac umjetnost onda bi svima laknulo jer, eto, umjetnost je. A kud većeg dokaza ropstva od toga.
Konačno da vi izvadite stvar pred troje djece na tramvajskoj stanici u istom tom Vancouveru, hladili bi se mjesecima u tamnici a ako ju vadite pred milijunima djece (ali je to umjetnost) onda ćete imati 10 000 sljedbenika na Instagramu. I to jest šokantno. I tužno.
Naravno, pravobraniteljstvo za djecu neće niti pisnuti, ipak, ovo je umjetnost. I može smetati samo zalupatim primitivcima koji ne razumiju ništa, nedorasli su i odobravaju smrtnu kaznu, progone manjine i općenito su fuj.
Dodaj komentar