Featured Osvrti

ŠTO JE, MOŽDA I NAJVAŽNIJE U SVEMU OVOME.

photo screenshot, iz filma Bliski susreti treće vrste

Postoji jedan drevni dio nas koji smo pokušali uvjeriti da nije potreban. 
Čovjek bi htio da kad provuče preko interneta karticu i  kupi turistički paket za egzotična mora zna da neće susresti morskog psa a ako ga sretne da je on vegan i da je on isto plaćen da ga presretne. Čovjek bi htio da ako ispuni sva pravila zna da je to dovoljno, možemo to tako reći. Da pancirka života funkcionira i da može kliknuti na link sa testiranjima i naći da je ona odobrena, da je, ako je platio dovoljno, siguran.
Taj dio koji smo pokušali eutanazirati u nama glasi ” napravit ćemo najbolje i dati od sebe najbolje pa kako bude”. Danas se to čini passe, mi osjećaj sigurnosti tražimo izvan sebe jer se tamo on jedino i nudi.Taj osjećaj sigurnosti je u srži lažan. Trump se sprda sa epidemijom jer je Tombstone jači, naravno. Srbija izvodi vojsku na ulice, vlast misli da je Srbima najvažnije vidjeti vojsku na ulici jer da oni tako vjeruju, ih, sve drugo je minorno ali kad virusi vide par junaka kako hodaju kroz grad razbježat će se kao da su vidjeli Karađorđa. Putin zna da je sve to podmetnuto, Johnson bi da se svi zaraze da se stvori imunitet krda ali… ali postoji nešto. To nešto bi crkva trebala ako nitko drugi, vratiti ljudima ali se vjerske zajednice uglavnom bave identitetom a ne sadržajem.. sadržaj ne sadrži identitet niti virusi imaju predrasude tko je časni Musliman a tko dobar katolik. 
To nešto je gen za svijest o tome da je sreća i sigurnost u tome da smo učinili najbolje što smo mogli i znali. A da što će biti nije time do kraja  dogovoreno nego predstavlja božju volju, kismet, fatum, kako god to zvali. I da je sasvim u redu tako. 
Taj tihi osjećaj zadovoljstva da smo brižni ali i da smo u rukama nečeg većeg nego je… svijet nije proizvod s jamstvenim listom i život nije turistička ponuda. Potrošačko društvo misli da se sve mora znati i biti dogovoreno, zato od ljudi stvara debile. Taj stav bi islamski ratio zvao dunjalučkim, kršćanski vremenitim, on je naša radna formula ishoda. 
I kad se hrabrimo međusobno ne trebamo se lagati i iznositi čvrste rokove i prognoze sa certifikatom. Mi nikad ne znamo sasvim što će biti, niti kad idemo na more. I to je sasvim u redu. Mi ne znamo u svakom trenutku odgovor ne sve. Niti Robert Koch, niti NASA. Ali to nije nešto loše, nikad nećemo niti znati. Nije niti najvažnije biti zrav nego živjeti zdravo i odgovorno. Nije niti sramota biti bolestan.

Budemo li djecu učili da je sve dogovoreno bit će još gori od nas. Dovoljno je da znaju što najbolje mogu učiniti, da osjećaju i druge i da znaju da rezultat ne znaju. I da je to sasvim ok tako. 

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara


Fatal error: Uncaught wfWAFStorageFileException: Unable to save temporary file for atomic writing. in /home/pristu42/odjek.press/wp-content/plugins/wordfence/vendor/wordfence/wf-waf/src/lib/storage/file.php:30 Stack trace: #0 /home/pristu42/odjek.press/wp-content/plugins/wordfence/vendor/wordfence/wf-waf/src/lib/storage/file.php(650): wfWAFStorageFile::atomicFilePutContents('/home/pristu42/...', '<?php exit('Acc...') #1 [internal function]: wfWAFStorageFile->saveConfig('livewaf') #2 {main} thrown in /home/pristu42/odjek.press/wp-content/plugins/wordfence/vendor/wordfence/wf-waf/src/lib/storage/file.php on line 30