Osvrti

Što je 1995. danas?

Što se uopće dogodilo…

To da je u, za hrvatsku stranu dosta teškom vojnom trenutku premoći druge strane ali nakon teških razaranja koje s JNA i Beograd  nisu mogli dopustiti … nakon pada Vukovara i za međunarodnu zajednicu užasavajućih prizora Dubrovnika u plamenu i pod granatama a ipak u jednom neosvojivom trenutku Zadra, Šibenika, Osijeka…došlo do primirja koje je trebalo stvoriti prostor za politčke rasplete najtežeg vojnog sukoba nakon 2sv. rata na četvrt sata vožnje od austrijske granice. Hrvatska strana je vojno iznenadila i JNA nije uspjela ispuniti svoj vaučer vremena koji joj se dopustio da spriječi njeno osamostaljenje, nastupilo je nestabilno primirje..ali primirje. Hrvatska  se održala jer je stvorila nadideološko jedinstvo koje je bilo djelo autoritativnog Tuđmana koji nije dopustio crveno-crne podjele nastale na traumama i nepovjerenju prošlosti, što spontane a što uzgojene. Nikad više niti prije, nije postojao taj trenutak jedinstva i on ponekad bljesne ali ga se odmah dohvate i raznesu ga spinovi najamnika ali i maloumnika, najviše politikanata.

Suočen sa svojim problemima, svojom međunarodnom politikom i okolnostima Beograd je shvatio da ne može zadržati područja u Hrvatskoj koja je ojačala i naoružala se, bilo je jasno da do vojne akcije mora doći. Kako je “svijet” dao mig nekoliko godina prije jednoj strani sad je dao drugoj, u svojoj srži je argumentacija tog miga bila slična. I bile su evakuacije stanovništva, organizirane panike, bilo je sasvim jasno hoće li operacija Oluja uspjeti, bilo je samo pitanje koliko će spretno uspjeti i za par desetaka sati se predavao ključni korpus tzv vojske ex Yu generalu Stipetiću a Ante Gotovina je grmio u Kninu na svoje podređene da drže disciplinu vojničkog ponašanja, kasnije će ovog prvog politika zaobilaziti jer ga nije zanimala a ni on nju, Gotovinu će izručiti u Haag gdje će se pokazati da granatiranja već na pola evakuiranog Knina nisu bila ujedinjeni zločinački pothvat.

Ali činjenica je da su kolone izbjeglica krenule na istok u strahu pred hrvatskim rezervistima, da nije bilo velikih žrtava niti civila niti vojnika s obje strane, da je u biti stvar uspjela ( ishod je bio jasan ali uspjela znači da je uspjela relativno glatko)ali su nakon vojne pobjede nastupila osvetnička razaranja cijelih manjih naselja koja će se kasnije obnavljati i da tu jest bilo motivacije da se te izbjeglice, koje i nisu u Srbiji bile sasvim dobrodošle, ne vrate. Bilo je zluradih komentara ali nije bilo akcija njihovog uništenja, sve se pretvorilo u dva odvojena mita koji su kasnije evoluirali – ne s razlogom da bi utjecali na odnose Hrvatske i Srbije nego unutar Hrvatske i Srbije. Jedan mit o srpskoj žrtvi i jedan mit o hrvatskoj žestini, oba su i danas tu. Prvi mit koristi srpska mitologija koja želi udaljiti Srbiju s europskog puta, drugi hrvatska desnica teže kategorije da bi privatizirala tu pobjedu koja je bila vojna ne više nego politička, civilizacijska i humanitarna.

Izudarani raznim jakim emocijama 90-ih, neki su se osloboditelji razočarali u stupnju brige koji su dobIli od države nakon toga a većina se poraženih razočarala dvostruko i u jednoj su mjeri oni kasnije se snašli u Srbiji ili krajevima BiH koji su bili pod njihovom vlašću, bolje je to nazvati kontrolom. Puno ih se i vratilo, puno ih se i situiralo u zemljama zapadne Europe, prošlo je i desetljeća od toga.

Ostaje činjenica da je Hrvatska tada postala tek državom u svojoj punini, Vučić može na ime tih kolona izbjeglica krpati svoje omjere i balanse u pokazivanju tvrdoće i kompromisnosti prema zapadu a hrvatska strana u organizaciji godišnjica balansirati svoje faktične omjere u svom unutarnjem paralelogramu sila. Tako se u istupima povodom tog državnog blagdana svi mogu iznova deklarirati kao tvrđi ili mekši a zapravo je to u oba slučaja isključivo unutarnacionalno pitanje.

Danas je svako stvaranje frustracije oko tih zbivanja sasvim jasan pokušaj izboriti se za malo više pažnje na političkoj pozornici i pokušaj da Hrvatska zaboravi kako se održala i kako je stvorena doslovno bezideološkim općim konsenzusom zasnovanima na potrebi da živi dobro i da se pretvori u mirnu i razvijenu državu a u izboru oko istog tog cilj i služenja unošenju nemira u prostor će, na istoj platformi, snage koje Srbiju vuku u natrag potencirati mit o tom porazu koji je posljedica pogrešnih pretpostavki republičkog vodstva koje je zavladalo mitovima koji koštaju najviše Srbe. Neke mržnje između Srba i Hrvata…uistinu nije za vidjeti. Pa i ideja hrvatskog jedinstva nije nešto što bi trebalo dokinuti kritičnost, ali je dobro da ju drži izvan povijesnih tema a čini ju konstruktivnom razvojnom pluralnošću.

 

 

Centar za postavke privatnosti

Nužni kolačići

Ovi kolačići su nužni za ispravno prikazivanje stranice

PH_HPXY_CHECK, _ga, _gid, catAccCookies, gdpr[allowed_cookies], gdpr[consent_types], tk_ai, wordfence_verifiedHuman, tk_ai, wordpress_test_cookie

Marketinški kolačići

Ove kolačiće koristimo kako bismo vam prikazivali relevantne oglase

1P_JAR, APISID, DSID, HSID, IDE, NID, SAPISID, SID, SIDCC, SSID

Analitički kolačići

Ove kolačiće koristimo kako bismo lakše pratili analitiku stranice i izrađivali statistiku.

DSID, IDE, KADUSERCOOKIE, KTPCACOOKIE, dp

Other