photo wiki
” Sve je počelo prije četiri godine kada ga je prijatelj nagovorio da s njime uđe u posao prodaje šišmišjeg gnojiva. Nije znao ništa o tome, nikada se u životu nije bavio poljoprivredom, ali ga je ideja zainteresirala da sazna više. Otkrio je da se to gnojivo proizvodi od šišmišjeg izmeta na Madagaskaru, da se taloži u pećinama stotine godina te se s vremenom pretvara u kompost najveće kvalitete. Što je više čitao i istraživao, to ga je ovaj posao sve više zanimao. U konačnici je pristao na ponudu i osnovao s prijateljem tvrtku. Ipak, kroz godinu dana shvatio je da njihov posao neće uspjeti.” prenosi Jutarnji list a meni ipak bude žao. Primož Ulaga…ne da sam navijao za njegove skokove i prelete nego mi se on činio netko tko ako pobijedi onda niti za mene nema straha da neću pobijediti u sportu kojim sam se, sasvim drugim, bavio.
Ali to je bilo nekad, ja sam mislio da kad Mirko Filipović jednom bude na vrhu a pređe 40, više neće imati kud s parama jer će njegovi članci, seminari, savjeti, koštati toliko da je sasvim nepristojno i pomisliti da bi on…držao kafić ili se opet tukao. Da uopće ta mogućnost ne postoji, jer kad si jednom u mašini onda…ih.
Jesu to momci ( izraz iz 90-ih), koji grizu željezo i ne predaju se, ali ja sa mislio (vjerujem da nekad i oni) da je nemoguće da Primož Ulaga prodaje izmet šišmiša s Madagaskara ne jer on nije hranjiv za tlo i ono što iz njega niče neego jer je to nespojivo, nemoguće, nepotrebno sve i da zgrće milijune. Sama logika karijere mi se činila drukčija, manje univerzalna i on u tom razgovoru djeluje oličenje svog olimpijskog, slovenskog, mitteleuropskog, nesalomljivog duha, samo iz njega istupa s rečenicom koja signalizira da je to totalna bitka u kojoj se spuste ruke i ne pita kad kaže ” a jedna žena iz Slovenije priznala mi je kako su rajčice uzgojene s našim gnojivom pomogle njezinu mužu da pobijedi rak štitnjače”. Ovo zato jer ne postoji na tržištu niti jedan proizvod osim Mozart kugli za koje se nije spomenulo da pobjeđuje karcinom, strah svih strahova, to je socijalna obaveza reći. Od sode bikarbone do slijepih miševa i njihovih sekundarnih sirovina.
Nedavno sam dobio na Viber link na novi meč Fedora…i tekst ” meni je ovo ružno gledati”, i jest. On bi poslagao dvadesetoricu ali ipak izgleda kao neki čvrsti konobar iz hotela Vrbas a ne kao Fedor. Ali očito je da je alternativa da prodaje prhut sibirskih medvjeda od koje počinje iznova rasti kosa. Sve je bolje od onoga kako je zadnje dane živio Beneš i zato samo naprijed, duh je isti a izazovi..izazovi su uvijek drugi.
Dodaj komentar