Featured Osvrti

SEKS I NASILJE ZA POČETNIKE ili – zašto su patrijarhat i silovanje neodvojivi

Gledajte, vojska rado siluje. Ako ne siluje, onda ne siluje iz askeze koju zahtjeva, već zapovjednik koji ne da, ili slično, ali duboko u patrijarhalnoj civilizaciji dominacije je silovanje obrazac uspostave autoriteta (i više nego između muškaraca i žena) . Jer i zatvorenici siluju jedan drugoga po zatvorima, dominantniji ove manje dominantne. Silovanje je u temelju patrijarhalnog svijeta, eto u JNA sam svjedočio da je bar deset vojnika, na običnoj vojnoj vježbi, “obljubilo mentalno retardiranu djevojku”, ja sam bio dežurni, i došao mi je jedan da me, ako želim, zamijeni. Slina je toj djevojci curila iz ustiju, smjenjivali su se momci, da ne lažem…. ja sam to spriječio time da sam slagao da dolazi dežurni oficir iz garnizona i to je prestalo, razbježali su se vojnici. Jedan je, kasnije, doslovno povraćao, toliko mu se sve gadilo, ali svoju mušku čast je održao. I krajem osnovne škole je, na jednom tulumu bilo slično, hvale se momci, bio je i neki pristanak, kao. Ali sasvim pijane osmoškolke. Silovanje počiva na dominaciji, i glumačka akademija, i zatvor, i odnos Tysona i starlete, počivaju na dominaciji. 
Među nama vojnicima 1987, postojala  je igra dominacije da s leđa jači dohvati slabijeg i drži mu glavu savinutu na prsa, radi pokrete analnog seksa, zvali smo to “guženje”. Dakle kad konobarica dijeli pivo desetorici radnika, kad jedan kaže “daj ti malo sjedni s nama da nam ispričaš što si sanjala” , onda to nije maštarija da će se razviti među nekim od njih i njom, uzvišeni osjećaji. To je maštarija grupnog silovanja. Ovo sve počiva na predodžbi da muškarac mora staviti nogu u vrata, da se pokaže zainteresiran i da se ne sramoti, konačno da njoj bude lakše pristati. To “pristati”, i kod civilnog i romantičnog pristajanja, je na ženi. To je duboko u nama. Između pristajanja i silovanja sve su granice vrlo meke, mi nosimo cvijeće, mi i drugi put nosimo cvijeće, ako se primi buket to je vrst pristajanja. Na buket, možda i znak simpatije. To je zavođenje. Količina otpora oduzima tom zavođenju dio romantike, ali.. mnoge žene i naučeno ugrađuju bar skepsu ili blagi otpor, kao znak svoje ozbiljnosti, a da ne misle “ne”, sad je li za korak dalje ili pet, to je tehničko pitanje prelaska kvantitete (otpora), u kvalitetu (nasilja).I tu sad stanimo jer tu je granica, svega. Nije nasilje jedina granica, ona je tehnička granica a drugo je na stvari. 
Ili ti imponira uzajamnost ili jednostranost. Tu nema više nijansi. Tu je to  “ili ili” . 
Seksualnost temeljena na uzajamnosti je jedno, na jednostranosti je drugo.Silovanje je prvo, i prostitucija i pornografija su to prvo. Uzajamnost je drugo, i to je baš  sasvim drugo. Otpor iz kurtoazije (da se vidi da je poštena, samo je  koketiranje je s prvim). Neselektivnost, dakle druga strana kao genus, ne species (da je spol a ne osoba), to  je isto, to je ključ. To je ista skala “nek je pod zub, nije važno tko je”, i žene koje pod utjecajem tradicije pružaju kurtoazni i otvoreno glumljeni otpor (da iscrpe, pa se dokaže druga strana), i koje širokopojasno pristaju, one čine isto i one rade protiv sebe. Svakako obje rade selekciju koja dovodi do loših odabira, jer su ti odabiri tek da žele dominantnijeg, možda upornijeg, ali ne sebi zanimljivijeg. Dakle kad se u banci rukujete sa ženom i ne puštate ruku, pa joj je neugodno, vi pokazujete da vam je u srcu silovanje, ne drugo. Kad oboje ne puštate ruku “jer struja teče”, to je sasvim drugo. I ja znam žena koje ulaze u odnose, već verbalne, s muškarcima koji pokazuju “da im je svejedno tko je”, iz naučene  nesigurnosti koju su stekle u djetinjstvu. I to, koliko god se razvije, možda i imponira, završi loše. Žena će se osvećivati , i nehotice, nije birala nego se predala, to nikad nije dobro.
I tradicijski vjerski odgoj (preporučam video “Allahove robinje” – kako se voli muškarac), i predodžba slobodne ljubavi, zasnivanju se na istom – da nismo uzajamno birajući pojedinci, a to uvijek dovede do lošeg. I uvijek ima element nasilja. Ono je proizvod neobostranosti u privlačenju, pa je li iz neselektivnosti jer muško bira, ili iz one da, realno, i biranje nema smisla pa može. 
Silovatelj je uzbuđen jer nema uzvraćene privlačnosti, kao i korisnik prostitucije, kao i konzument pornografije, gdje on “stvar radi po punomoćniku”. On uzvraćenost ne zna postići pa ju negira, ili se ljuti, pa siluje…. ili se pomirio, pa samo gleda.  Bijes koji sam vidio na društvenim mrežama u ovoj temi je ogroman. Kao pristaša radikalnog feminizma, kao zapažajuće biće, ja razumijem taj bijes. On je bijes neostvarenosti kao izabranog i birajućeg. Koji u svojoj samoći ne može van iz uloge koju mu je nametnuo svijet bez ljubavi, bez izbora. Kako njega na skali moći “guze” jači u muškom svijetu… bar da se dokaže ili iskali na ženi. Konačno, zaljubljeni se uvijek osjećaju, pomalo, odbjegli od svijeta. Oni su svijetu krivi, što borave u stanju koje nije temeljno na dominaciji nego uzajamnosti odabira.