Do kraja mjeseca izaći će u e-izdanju, na platformi Smashwords, kroz ljeto i iz tiska, pa tko bude htio čitati somnabuličnu poeziju u prozi, bit će dobrodošao. Nakon Diary from the wind, i How the war actually looks like.
U slijedećem tekstu izbor iz novog, sad iz starog, tek da se osjeti boja- Negdje je daleko za mnom ostala fotografija nazubljenih rubova grupe Karlovih i Zitinih domobrana zagrljenih negdje u Galiciji, namještenog onog osmijeha koji imaju samo ljudi tužni i daleki od svega što im je blisko, ostala je na nekom peronu mog života, njene smeđkaste nijanse i pogledi kakve pjeva Julija Bisak, pa i ja sam, čak posebno, i rođen i proživio te skretnice i željeznice koje vode, sa Balatona ili Vinkovaca, uvijek na istok, škripe i nestaju za obzorom, te bjelogorice i papire u koje se zamata jeger, hrabri i psuje, pse koji trče uz vlak, sijeno, neka sitnica koja će se sačuvati za…pa se ne sačuva. Bože, koliko je u meni tih fotografija i uspomena, koliko košmarnog a toplog i besmislenog, užurbanog i još uvijek mladog.
Dodaj komentar