Featured Osvrti

PEDOFILIJA, KAPITAL, RAT, I SLOBODA KAO JEDINI PUT NAPRIJED

Prije par dana zatvorsku kaznu od tri i pol godine počeo je služiti bivši igrač Arsenala zbog seksa sa djetetom a što je snimio i objavio na društvenim mrežama. On i prijatelj, dakle, sa njih tri osmoškolke. Čini se da su oni uvjerenja kako je njihov provod za pohvaliti se, nije jasno je li znaju da zabranjen ali očito osjećaju da je za pohvaliti se. Negdje oni dakle osjećaju da će to i drugi doživjeti kao uspjeh, možda postignut svojom karijerom i socijalnom moći  ali da je svakako neostvaren ali ostvaren san i drugih, više drugih, da je među redovima to  snimljeno jedna globalna  čežnja. Ta dob žrtava kaže da bi ta čežnja postojala prema pravilu “netaknuto a već iako tek žensko” koje bi pravilo bilo bezobzirno ali širem krugu muških srdaca razumljivo, sve ukazuje na to. I na “ja mogu tako pa i hoću”. Pedofilija uvijek govori o jednostranoj volji jer seks sa slabijim se konzumira svojom nadmoćnom pozicijom kao i silovanje, seksom ucjenom, s osobom koja je nemoćna bilo kojim drugim kriterijem.Jasno je dakle da postoji ta jednostranost kao bitna potvrda i bitan dio privlačnosti prema takvom seksu. Pa je li to, od kad je i koliko duboko dio kolektivnog stava prema seksualnosti i čime je to uvjetovano?Da, jest to. Oduvijek je i duboko je to dio jednog  kolektivnog stava. Kao i svaka jednostranost, i ova sadrži depersonalnost. I žrtva pedofilija i ratnih silovanja i ucjene i svake slabosti.. je samo objekt. Ona ne želi i nije označena kao osoba nego kao predmet čina.Ali je li počinitelj personalan i subjekt ako nije taj njegov seks odigranmeđu uzajamno odabranima? Vrlo teško. Pa i taj trenutak fizički ili bilo kako faktično jači je tek jači, on nije nego samo to. On tek svjesno zauzima ulogu jačeg svodeći se na tu moćniju poziciju kojom do ovog nasilja dolazi.Tako možemo reći da jači pristaje biti sveden na tek jačeg a žrtva to ne pristaje a vlastitu neslobodu biti osoba on želi proširiti na neslobodu žrtve koseći i negirajući individualnost žrtve.Da, svaki takav stav kaže – pa ne postoji nego moć i ona se želi ostvariti. I da, taj stav postoji oduvijek. Učinit ću što mogu jer mogu i to mi je dovoljno za uzbuđenje. Dakle “ne poznam nego silu, njoj sam ovaj čas bogatiji pa djelujem”.Realno … svijet je bogat tom antiempatičnom  logikom sebe kao svijeta, pa i kapital tako funkcionira  i ratovi među kneževinama tako funkcioniraju. I “samo da moju kćer ne odvuku a druge su i meni privlačne” tako funkcionira.I taj igrač Arsenala prema toj logici  nije sad u zatvoru jer je loš nego jer je zakon ispao ovaj put jači kako je on jači od četrnaestogodišnjakinje pa mu se sveti. Sveti kako su jedni palili selo jer su ti drugi njima palili prije a oni opet prije ovima.Da, ta je logika duboko i oduvijek. Ubojica se uglavnom kaje jer je ostavio otiske a ne jer je ubio. Ali i manager privatne bolnice se kaje što nije u zadnji čas još digao cijenu operacije a ne što moraju pacijenti ili dići dodatni kredit ili odustati. Pa to je u osnovi slično.
Samo ljubav je alternativa ovome a ona je nemoguća bez slobode. Inače, osim od straha pred još jačima, uvijek će se svijet vrtiti u krug. I neće moći obuzdati pobjedničku vojsku da ne siluje, kliniku i banku da ne ucjenjuje, i raspojasane ex nogometaše da se ne snimaju sa djecom. Pedofilija je talog ukupne bolesti jedne logike  koja se grozeći se je grozi sebe ali boluje. Ne vjerujete da boluje? Tek u krilu vlastite slobode je bolji svijet.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara