Sebastian Coe je na 800m, ne samo sa svojim svjetskim rekordom iz 1981. koji je tako dugo stajao nego ukupno, za mene nešto između ikone i totema. On bi uistinu s tim rezultatima bio i danas u najužem krugu za svjetsko zlato, konačno on i film Vatrene kočije s glazbom Vangelisa i razlog zašto sam ušao u svijet trčanja a to se ne pušta. I sad kad s 52. opet postajem sve vitkiji i mlađi gubivši kilu na dan… ali Mike Tyson….
Kako da ja povjerujem da Mike Tyson ne može šokirati svijet i u egzibicijskom meču ne nadjača Irca? Kako da ne povjerujem da bi Senna ostavio elitu u F-1 jednog kišnog dana i danas da je opet živ?
Da. Elvis, Queen, Maradona, Tyson….Drake vlada svjetskim Bilboard rekordima slušanosti ali kraj You gave me a mountain i Elvisa u bijelom on je apsolutno prazan ekran mog unutarnjeg radara. Ili je to generacijski? Ne znam.
I zato dodajem hladno – Tyson je uvijek Tyson. I sve u meni gori.
I znam da je to ljubav prema sebi, da ja tražim dokaze za ono što želi svaki kondukter u prigradskom vlaku i neurokirurg svjetskog glasa- dokaz da smo mi malo stariji još uvijek mladi i žestoki, da smo od drukčijeg štofa krojeni. I da ovih dana kad mašem sa po 25kg utezima u svakoj ruci uz glazbu James Browna ja gledam svoju ženu ispod oka kao da želim otkriti “shvaća li ona da ovi pernati iz teretana rođeni kasnije rijetko mogu tako.
A kamoli Tyson. On je uvijek Tyson. I koliki god IQ imao i shvaćao da vrijeme teče uglavnom nizvodno, postoji što mi ne dirajte.” Jer ovo sad je sve nešto sasvim drugo”. A i čemu služi sport nego da nas nosi, šokira i pokreće.
photo screenshot
Dodaj komentar