Jedina je dobra politika asimilacije obrazovanje i neprovođenje asimilacije jer asimilacija kao politika znači getoizaciju- bilo koje vrste, ona kaže nekom da je različit na način koji treba asimilirati. One različitosti koje nisu opasnost za društvo ne treba asimilirati, one su različitost. Prva je i važna stvar da svatko ima pravo biti drukčiji na svaki način koji nije opasan za društvo, ne u pitanju identiteta nego sigurnosti. Imaju pravo Turci u Njemačkoj ili homoseksualci u Grčkoj biti 99% stanovništva, to ne smije biti upitno. Upitno mora biti ako netko zlostavlja mačke ili djecu, bio on ljevičar, fratar, bilo tko, ne smije on biti pod posebnim režimom zbog bilo koje pripadnosti, niti afirmativnim niti diskriminatornim. Ali se ne smije niti nekom gledati kroz prste jer je drukčiji koliko god mu se ne treba zamjerati ta različitost.
Ono u čemu se stavovi lome je koja je granica različitosti koja se može ograničiti, halal klanje stoke je upravo taj primjer. Koliko god europejska tradicija usmrćenja životinja radi ishrane jest ograničena izmjenama svijesti o humanizaciji toga, toliko i ne smije biti priznata tradicijom ista ili drukčija a razmjerna nehumanost u toj stvari. Nasilje u obitelji, rad djece, su društveno štetni i neprihvatljivi. To ne može biti tradicija, niti pravo, niti različitost. Zvao se netko ovako, onako, ili predstavljao ili opredijelio biti nečim.
Mi…koji smo bili “dobri učenici”, nismo voljeli ako se nekom previše blago pristupalo jer je “nešto drugo”, na bilo koji način. Ali bi bilo ružno i ako se otegotno gledalo na ikoga jer je “nešto drugo”. I tko nasrne na homo par ili Arapa, on je za to kriv koliko i ako nasrne na dužnika ili bilo koga, kriv kao on.
Čak u kaznenom pravu, način života kao jedan od utega na vagi kod odmjeravanja kazne…to je vrlo sklisko, neki puta sudjelovanje u ratu može biti pomoć a neki puta problem, čak za identičan prijestup, na temelju dojma suca ili sudačkog vijeća. Tako i sklonost piću ili istraumatizirana sredina iz koje je okrivljenik potekao.
Naravno da većina mora paziti na manjinu jer je većini lakše imati prostora za subjektivnost, ali naravno da ne na način koji bi predstavljao favoriziranje društveno loših navika koje bi se opravdale pripadnošću bilo koje vrste.
Ali jedna logički perverzna situacija je isto česta. Netko je odrastao i živi u netolerantnoj okolini koja ekstremno loše gleda na manjinu. Pitanje. Je li on time vrst manjine? Svakako, pa on pripada jednom uskom krugu bez svog odabira, krugu koji se ne snalazi u odnosu s uvriježenim vladanjem. Tako progonitelji manjina budu abolirani zbog govora mržnje s osnove da pripadaju manjini.
I da se potuku dva nasilnika- ekstremni ksenofobni desničar i tek pridošli momak iz Jemena, naruše red i mir i skrše pola birtije….oni se mogu hvatati i opravdavati istim, da nisu (nikad ili još, svejedno) navikli na drukčije.
A to nije dobro nikako.
Dodaj komentar