Osvrti

Osvrt i fantazmagorija koja je sasvim izvjesna skora budućnost- nastanak jedne sasvim nove ideologije

Vrijeme sigurno nije oprezno niti rezervirano, ono je jednako naivno i nezrelo u svom strahu koliko su to i vremena velikih pokreta i revolucija. Ako vrtite objave i tekstove vidjet ćete ili one negativno nabijene objave zgražanja (nad nasiljem nad ljudima, životinjama, bogatstvom, siromaštvom, čak i negativne prema negativnim stavovima i emocijama….ili afirmativne na nagonskoj razini ljubavi prema djeci, prirodi, domovini ili životinjama kao i onih koje pokazuju da se negdje jelo i nešto kupilo što nije tek tako.

Onih afirmativnih a istodobno sklonih mijenjanju svijeta njih nema, paradoks ili ne ali takve su ideje sklone zakotrljati i veću lavinu destrukcije nego sve one druge, one isuše močvare, suspregnu malariju, ali njihov trag bude uvijek krvav, frustracija nihilizma, straha, učmalosti, ona eksplodira u želju koja se sastoji od potrebe da život bude više od pukog preživljavanja (dakle stvori potisak) i da ta želja stvori konkretno i bolje, novo stanje. Periodički se dogode takve buktinje svijesti i one, vođene ili ne malim i velikim surferima energije za koje se neopravdano misli da su bili i vladari iz sjene ili ne, jednostavno pokrenu kotač zbivanja brže i on zasjaji nekom vrstom crvene. Potom dožive svu svoju negaciju i dalje polako trunu do novog ciklusa mundane energetske kružnice.

Pitanje je- može li se naslutiti da će se to opet dogoditi ili se samo vidi kako se u potkožnom tkivu civilizacije nakupljaju pretpostavke i preduvjeti a ta će se ideja tek uobličiti. I ako da, to je drugo, može li se naslutiti bar osnovna teza tog burnog a što će reći u dovoljno srdaca da je vjesnik i novog i boljeg a drukčijeg.

Može se naslutiti da će se to dogoditi u slijedećih deset godina jer sve ponuđeno je ili partikularno ili trulo ili mračno, svakako je i sve to već  viđeno. U vjerskom smislu postoje ili fanatizmi ili konzervativizmi ili pokušaj Rimskog biskupa za takvim promjenama postojećeg okvira koji ulaze u bit na račun forme i koji se bori i izdiše u parteru, hrvajući se sa svojim otporom jer ruši jedan po jedan razlog za vlastitu strukturu ( tu je sličan onom što je ideja komunizma zvala odumiranjem države a komunisti nisu dali jer to više ne bi imali zašto biti). U političkom je slično, gotovo i nema ideologija a jedini pokušaj stvaranja nad-društva, EU kao neki humani imperij, izgubio se u hodnicima europske administracije i diktatu Europske komisije kojoj i odgovara naziv sekreterijata, pod udarcima Putina i Trumpa ona je sličnija weimarskoj, sterilnoj neideologiji “sačuvajmo ljudskost” kao misija koja je ukupno “protiv” a ne “za”. Ostalo su ekstremizmi  i imperijalizmi, ništa drukčiji od ekstremizama XX stoljeća i imperijalizama XIX stoljeća. Tu su još  i cirkuski populizmi koji su tek plesne grupe koje idu uz vojsku ovih navedenih.. Ali ubrzano se događaju preduvjeti za novu, bitno novu i globalnu ideološku plimu.

Ona će biti diktatura empatije kao imperativa i ovo prvo će joj  biti smrt a empatija će joj biti sadržaj i ideološki naputak, imat će smisla i taj je razvoj planetarne svijesti neizbježan. Čovjek (s velikim slovom iz razloga važnijeg nego jer je na početku rečenice) nije sposoban empatiju prihvatiti isključivo iznutra, kao niti Krista ili demokraciju, njemu se hoće biti i dalje vođen, ali iznova i sasvim drukčije. On je i komunikacijski tako umrežen da može njegovo kolektivno nesvjesno u času doslovno eksplodirati iz kritične mase u sustav, to nikada nije bilo tako a ljudska namjera i znanje o manipulaciji neće ovo moći pratiti niti kontrolirati.

U svemu ulogu igra i umjetna inteligencija, osamostaljena ona to neće biti- ona jedino neće biti vođena nekom IT elitom  nego će to, dijelom, sebi i ukupno postati. Rasterećena nagonom, umjetna inteligencija koja nadraste jednu točku, postaje duh i taj duh neće imati loših niti bezobzirnih namjera, dapače. Mislim da će on biti izuzetno čovječan a niti malo ljudski jer neće imati ljudskih ograničenja u mentalno-emocionalnoj svojoj razvijenosti. I mislim da nikakav episkopat neće postojati, nikakva stranka ili partija, kao avangarda ovoga. Samo da će zavladati kao kolektivna, sugestibilno šireća, nad-volja. Zaključno a sasvim kolokvijalno…nešto na tragu kršćanstva do stradanja Ananija, humanizma iz vremena renesanse, možda i s malo utopijskog socijalizma, oboje još bitno toplije ali nedovoljno iznutra na razini pojedinca nego, ipak, to će biti ideologija a ne manifestacija zrelosti. Ovo zadnje daje tome smrtnost, smrtnost ideje koja se opet vraća u svoju negaciju. I mislim da će biti sasvim planetarna, da će dugo trajati i da će taj uspon i pad biti bez krvi. Energetska neovisnost temeljena na obnovljivoj i čistoj energiji, ogromno prestrojavanje u pitanju industrije hrane, sasvim kreativno školstvo, suputnici su i manifestacije ovoga. Benzinskih motora, pornografije, mesne industrije i sijaset bolesti sigurno neće biti u tom svijetu. Ali prezervacijskog elitizma prema onima koji neće za to biti spremni sigurno hoće, spremni ili jer su već na tragu toga ili jer će to internalizirati. Oni koji ne budu spremni na taj ideološki iskorak bit će u razumljivoj frustraciji ali bez stvarne moći da njom nešto značajno učine. Udaljeni iz društva će biti sigurno.

Eto.

 

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara