Iz razloga dijelom sasvim freudovske prirode, posebnosti vremena u kojem sam se rodio pa kako su me povijesne okolnosti sustizale i zaticale, nešto i iz s obje ove osnove ustrojenog načina razmišljanja, meni je još s početkom osnovne škole postalo jasno dvoje: da mediji i škola, sustav zapravo, uvijek krivo prikazuju stvarnost… i da “su sva mjesta popunjena”. To me tako drži i danas i teško da će me ta rano stečena uvjerenja kad napustiti, ona se mogu sažeti na ovo- sredina smo u srži i sustavno uska i skučena, jaja ima koliko voliš a tava je jedino o čemu moraš razmišljati i ona je u rukama neke sasvim druge i komitetske logike života. Ja sam ..metafizički žudio za nekim oblikom društvene pripadnosti ali je nisam nikad postigao, omjer onoga truda koji bi mi trebao da “napišem članak” i da “bude objavljen” je u mom slučaju bio toliko nepovoljan da sam znao još rano kako ću “moje članke morati izlagati i izdavati isključivo sam”. Ona sloboda iz 80-ih za kojom plaču mnogi je obična laž celofanskog sloja ukupno neslobodnog režima koji otvara pisma, uzgaja i kontrolira svoje neprijatelje da se pokaže neizbježan i napredan, i ne drži do ničega nego do vlastitog opstanka. Nisu niti danas vladajući bitno drukčiji.
Autoritete sam prezirao i oni mene, ja njih jer su se precjenjivali i nervirali me u svakom mom pokušaju suradnje i oni mene jer sam bio kamenčić u cipeli koji je zamislio “da je sve to tek tako” a nije. I jedino sam mogao postati bucmasti i smion, bistar i nemaran ali sasvim samostalan dečko koji će učiniti što drugi ne znaju ili se ne usude, koji se za atipične situacije i probleme isplati i koji ne treba biti preblizu… tako je bilo sa sedam godina i tako je danas. Ljudi to poštuju, osobito muški svijet jer ta predodžba pojedinca koji ne respektira previše nikog predstavlja drevni ideal muške estetike. Cijena je ovoga nedostatak zone udobnosti i ja sam na trenutke shvaćao stvari po sebe vrlo nemarno, sve u nadi da će prednosti ovog arhetipskog oblika lako i u času stvoriti neku prednost kojoj ne treba strpljenja niti redovitosti. Naravno da nije baš tako ali stoji niti da nije niti baš obratno. Nema od mene neke velike društvene koristi ali nema niti od sustava koji se bavi svojom održivosti više nego ičim drugim.
Do velike smjene vlasti sam se nekoliko puta šokirao koliko je ovo tako (da se u novinama i na sve strane besramno laže i da su sva mjesta popunjena), kad sam i nakon tih povijesnih obrata shvatio da vrijedi ovo isto i jednako..od tada se više ne iznenađujem ništa… na vojnom odsjeku su radili isti ljudi koji su radili i u onoj državi i koji mi nisu htjeli dati desetodnevnu odgodu odlaska u JNA zbog prvenstva Jugoslavije i nakon momčadske klupske pobjede na prvenstvu Hrvatske..isti ljudi su slali sad u rat s JNA, zadnju generaciju regruta su poslali u JNA kad se već pucalo. Taj “jednom žandar- vazda žandar” je meni bila potvrda svega, najrežimskiji profesori s fakulteta su postali novi najrežimskiji profesori a to što su špicli u SFRJ postali vojnici Sorosa je sasvim u istom logičnom tonu.
Ništa čudno da su se meni od malena a puberteta osobito sviđali politički sporni i fanatični, ja čak i sad u svojim unutarnjim revizijama svojih formalnih povijesnih istraživanja i izlaganja osjetim tu istu simpatiju za sve što se nije “u roku preobuklo”, kad vidim da je gro feminističkog pokreta prihvatilo da …npr. trans muškarci mogu normalno roditi dijete jer, eto, imaju igrom okolnosti reproduktivne organe meni se okrene želudac. A to su žene koje su se proglasile muškarcima i naravno da mogu roditi jer su žene a nikakvi muškarci. Okrenulo se to i proglasilo feminizam “feminizmom drugog vala” i izmislilo novi iz temelja koji je duboko mizogin, proprostitucijski i štetan per exellence.
Vjerojatno, sigurno ali kažem iz neke etičke korektnosti da samo vjerojatno, se neću …u ovoj reinkarnaciji promijeniti. Pa kako ne bi izabrao za disertaciju temu iz orbisa povijesne uloge Ante Starčevića. Kad je on bio možda naj eklatantniji dokaz osnovnih postavki mojih uvjerenja – da dok bude postojalo pravo jačega nitko nije siguran niti za košulju. A on ga je razvio i u pitanju nacionalne i socijalne pravde jednako, Cesarec ga je smatrao ljevijim od najljevijih a dominantno ga se i smatralo desnim- nije niti jedno od toga. Ali mlitavi centar nije sigurno bio.
Dodaj komentar