Featured Osvrti

O STAVOVIMA I IDENTITETIMA

Dosta se krećem, dosta i pišem i dosta imam paralelnih uloga koje se ne guraju ili si smetaju nego se nadopunjuju. I poželio sam biti jasan oko svojih uvjerenja jer je takvo vrijeme kalkulacija i nejasnoća a ja to ne volim, volim jasne i definirane ljude a sudbine neka im budu zbog toga dramatične mada mislim da su im uvijek lakše i u sebi mirnije ako ljudi znaju što misle i osjećaju. Zato par riječi o tome što mislim i osjećam u par najzažarenijih tema danas.

Osjećam se i jesam Hrvat, mislim da je za svaki narod važno dvoje – sačuvati svoj identitet i ne poživinčiti svoj identitet radi stjecanja bijele tehnike ili bilo kojih drugih razloga. Biti Hrvat ne znači manje voljeti druge nego držati do sebe. Ne postoji zlo ili skučeno nešto u nama koje može pokriti biti Hrvat, za druge naravno da isto mislim. Tko bi drugog progonio ili umanjio jer nije ili je drukčiji Hrvat on time sebe umanjuje kao Hrvata. Tko bi ga zaštitio sebe ispunjava kao Hrvata. Puno se to prvo i radilo i radi ali i drugo. Moje je hrvatstvo idealističko ranonazorovsko i beskompromisno nadpolitičko. Ne može se krasti ili silovati a da se time ne postaje manje Hrvat. Ne može se niti hrvatstvo pretvoriti u političku ili bilo koju imovinu ili franšizu niti mogu ja vagati koliko je tko Hrvat. Ali mogu komentirati iako sa svim ogradama subjektivnog. To ne košta ništa biti i ne može se naplatiti biti. Najmanje može biti alibi. Srbe, Ruse, Talijane, svakoga… mjerim jednako, i to mi je “veći Srbin” što je pošteniji i humaniji i sve jednako. Pripadnost je identitet a identitet bez vrline ne vrijedi ništa. Nisam tolerantan prema drugima jer biti tolerantan znači trpiti a ja ne trpim drukčije nego me drukčiji obogaćuju. Netolerantan sam prema lošem a ne prema pripadnosti, kod sebe pa drugih iako kod sebe sam slabo netolerantan.

Osjećam se demokrat, intimno to i ne razdvajam jer život je utakmica i treba biti i što je ta utakmica vođena po poštenijim i prema slabima pažljivijim pravilima to je bolje za sve. Što je više jednakosti to bolje za sve. I jesam pristaša europske orijentacije u politici jer mislim da je ona najuljuđenija i najprirodnije sagledava stvari u ovom trenutku, nisam globalist i nisam suverenist osim u onom bez čega nemaju smisla, prvo kad bi uništilo identitete a drugo kad bi ih koristilo kao alat za loše, i jednog i drugog je puno. Tako sam i Hrvat i Europejac i oboje na isti način.

Socijalna pravda je jednako bitna kao i svaka sloboda i neodvojiva je od svih sloboda. I opće pravo glasa.

Osjećam se Kristov, kada bi mislio da je biti Musliman ili ateist biti lošiji to bi se osjećao manje Kristov kao kad bi mislio da je bolji. Kada bi mislio da je biti katolik ili pravoslavac ili protestant lošije ili bolje, isto bi time bio manje kršćanin.

Jesam heteroseksualan i to mi je drago biti. Ne želim manja prava za druge orijentacije i sudbine niti da drugo bude (jer ne treba imati manja prava) proglašeno kao društvena vrlina.

Žene mislim da su bar za nokat jače od muškaraca i suludo bi bilo da se od njih traži da su u nekom podređenom položaju, osobito jer su one biološki važnije. Ne samo zbog djece nego jer one pružaju nama više nego mi njima drugim osjećajem sigurnosti… konačno, zbog njih idemo na dijetu, neću zbog kuma ići na dijetu.
I brak držim bitnim. I lakše poslujem s ljudima u braku jer su u prosjeku ozbiljniji i stabilniji. Ali glupo je biti u braku na silu.

I ne volim janjetinu. Strano mi je i ružno ubiti za prehranu toplokrvno biće. Travaricu ili Remy Martin da, nije mi strano uopće.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara