Featured Osvrti

O STALNO NOVIM NASLOVIMA U TEMI BORBE S.. KRALJEM BAKRA

Mnogi odnosi, osobito ako su krunjeni roditeljstvom, u svom finalu i rekvijemu znaju biti i tvrdi, često verbalno i redovito bar emocionalno grubi, znaju se pretvoriti i u ono što kolokvijalno  zovemo gađanjem blatom. U tome mi naslijedimo one navike i obzire, životne metode i mogućnosti, pa i samu sliku svijeta.. koju smo navikli imati i prije, ovisno i o svojim životima, miljeu u kojem smo živjeli, pa nekad i oboje zajedno.

Ne mislim da su “kralj bakra”, i “Seve nationale”, tu izuzetak, niti da su prosječni ljudi, po svojim mogućnostima, možda i obzirima, utjecajima, i mislim da funkcioniraju oboje po pravilima svijeta kojem oboje, na neki način, pripadaju, ne sasvim istom, ali u jednom sličnom, a  to nije svijet koji je navikao na suprotstavljanje. Pa i poruke ravnateljici škole govore tako, nije baš običaj tako nastupati, kod prosječnih žena, ali ni onih emancipiranih, sumnjam da je beobakrenjak bitno introvertniji. 

Zato svaki novi naslov u medijima, i tom ratu, u meni proizvede neku rezervu, i sumnju da nije sasvim spontan. I mislim da pripadnost spolu nije primarna odrednica tih uloga, koliko da je ona uvjetovana socijalnim navikama, i mislim da Severina nije prvenstveno  potlačena žena, a on da nije nikako toliko “dobrica koji samo zna raditi i šutjeti” .

Ne mislim niti da je dobro u njihovom brodolomu  tražiti inspiraciju za borbu u pitanju prava žena, niti rješenje srpskohrvatskih odnosa, nego da je, eto, ta tragedija svijet za sebe, i koja prvenstveno traje po pravilima koja su posljedica svijeta i navika kojem su pripadali, a i iz kojeg će teško izaći. Ne kažem da je taj svijet loš, prosječan svakako nije. Ima svoje prioritete, ograničenja, obzire, fascinacije, eto. 


Da imam kćer, da je pravnica, socijalna radnica, vještakinja, psihologinja, liječnica…. ja bi u svojoj tihoj i intimnoj želji, radije da nije, nego da jest angažirana u toj njihovoj stvari, niti da ju angažira jedna od strana, niti da po položaju mora sudjelovati. Iz jednostavnog razloga što znam da se po mentalnim pravilima kojim oni žive, teže podnosi razočaranje nekom suradnjom, da se asertivnije traži neki rezultat, i da se manje poštuje ono neutralnosti struke za koju želimo da postoji. Samo to. I mislim da javnost, javni život, ne trebaju biti niti krvopije njihove muke, ali niti taoci. I kolateralne žrtve njihovog sukoba ne mislim da su anđeli, ali ne mislim niti da trebaju biti suđeni isključivo po onom što sukobljene strane kažu.

photo 24sata

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara