Papa se i rimski biskup Franjo pred 60 000 vjernika zauzeo za primanje imigranata u “naš svijet”, u dugom govoru kojim je zaključio crkvenu konferenciju o Mediteranu u Marseilleu, francuskoj luci koja je stoljećima raskrižje kultura i religija. Postoji duga tradicija sukoba zapadne kršćanske duhovnosti i nacionalnih opreza, strahova pa i bjesova, toga jedino nije svjesna hrvatska kvazilijeva kundak jugoslavenština u duginim bojama kojoj su “svi su popovi ustaše” i koja vječno tavori javnim mijenjem u Hrvata i u posao mafije ne dira kao niti desnocentraši nego preimenuje ulice i farba pločnike i prekriva murale, nazivajući muralima i te pločnike što razlikuje i Seka Aleksić. I sjetim se prvaka travanjskog Bjelovarskog ustanka, HSS-ovca i kasnije ministra u vladi NDH Julija Makanca i njegovih žestokih napada na nadbiskupa Stepinca u Hrvatskom narodu i drugdje u tisku upravo zbog Stepinčevih protudržavnih javnih istupa iz područja nacionalnih i vjerskih različitosti, oni su ivogoldsteinovsko-soroškoj, močvari neshvatljivi ali meni nisu, mene ne plaćaju, ja tu osnovnu opreku znam, i u 40-i i u 90-im ako je kome “ruka zastala” koja je htjela nešto nepovratno i teško učiniti- onda je to bilo s osnove kršćanske etike i straha od metafizičke osvete a ne jer je slušala Stankovića i čitala Novosti i njihove povijesne gluparije i blasfemije. Da ponovim- ako nekog netko nije ubio a bilo mu je na vrh jagodica prstiju, to je bilo iz temeljnog kršćanskog straha od osvete, a ne zato jer je čitao Krležu i Cesarca koji za razliku od ove ideološke i intelektuane nejači jesu bili ljevica i zalagali se za svoju viziju koliko ovi drugi za svoju a Dominik Mandić ih dalekometno opominjao sa svojom i vatikanskom ili mostarski biskup Alojzije Mišić. Naravno, Stepinac je i hrvatski nacionalist, izdaje u prvoj Jugoslaviji i Hrvatsku stražu, ali u najblažem sukobu principa milosrđa i nacionalne hrvatske ideje on je jasno katolik više nego Hrvat. On potiče svećenike židovskog podrijetla da nose žutu zvijezdu i nakon što ih je redarstvo NDH toga oslobodilo, on je protiv rasnih zakona grmio i u Kraljevini Jugoslaviji kad je ona donjela kvote o upisima Židova u školskom sustavu i ograničila čime se smiju baviti ( Josip II je taj koji je to 13.10.1781. ukinuo, treba i to reći, Toleranzpatentom).
Ali katoličanstvo nije često navijalo za nacionalizam iz dva razloga, on je bio proizvod građanskog staleža i on je proizvodio razne oblike reformacije koje su odbijale vatikanu plaćati dažbine, kako bi tko preveo biblijske tekstove na narodni jezik tako je i lokalno plemstvo ili i građanstvo krenulo s nacionalnom idejom i počelo rušiti velike imperije koji su naslijedili Rimsko carstvo, to je ovozemaljski sasvim logično i habsburški svijet je imao i te kako katoličko svoje uporište a Starčević je bio prvi hrvatski sekularist. Jelačića kao europskog žandara Starčević nije volio u njegovom povijesnom kontekstu i to je jednako logično. Postoji kad je i gdje crkva bila kao i carstvo sklono nacionalnoj isključivosti…kad je u vojno krajinskim zemljama razvratno taj vojnički stalež živio nedosljedno – primjerice izvještaj govori oko Hannsa Scharffa, kapetana Bihaća u vrijeme Lenkovićeva zapovjedništva krajinom, 1561. godine je i car Maksimilijan potvrdio da je čuo da je Scharff nepodoban, da se loše ponaša, da otvoreno živi s “Turkinjom” te time dovodi granicu u opasnost (Nataša Štefanec).
Ljevica danas ne voli Europu, danas ne voli, i tome je nekoliko razloga a ja čvrsto držim da je glavni razlog mržnja prema ocu i majci ( o tome sam isao i tek ću pisati) njoj je u fokusu pokazati da je ljevica sklonija ljudožderstvu iz nekad nesvrstanih zemalja nego vlastitom korijenu, valjda je jasno da je lijeva ideja nastala iz europskog kulturnog i misaonog slijeda i nikako je orijentalni svijet ne pozna, ona je islamofilna što je bio i Starčević ali i kasniji nietscheoflilni nacionalni socijalizam. U svom novoorjunaškom zavjetu vjernosti je današnja ljevica zavjetovana drugoj Jugoslaviji i patološki mrzi kršćanstvo (pravoslavlje tek nešto manje nego zapadno kršćanstvo) ali u kritiku Islama ne dira..ima tu i fizičkog straha od odmazde i to je druga velika razlika od izvorne ljevice koja fizički strah ne priznaje i koja je po spremnosti za žrtvu svojoj ideji bila gotovo besprimjerna i uz bok nacionalnim euforicima. Konačno, Ljubi Milošu kaže jasenovački internist Vlatko Maček- znaš li da ćeš gorjeti u paklu a on odgovara znamenitim “znam ali ću gorjeti za Hrvatsku”, to je taj korijen kakav ima i bugarski nacionalni pjesnik i revolucionarac Hristo Botev, i kako bi odgovorio i mnogi KNOJ-evac ali bi umjesto Hrvatsku rekao revoluciju.
No, imigracije imaju smisla ako neće narušiti evolucijski slijed europskog prostora jer je školarina ovog prostora bila preskupa da bi se proćerdala. I samo pod kontrolom u dimenziji tempa ona ima smisla i pameti. Ne nekom novom rasnom ili bilo kakvom segragacijom…ali ako se ne smije voziti bez karte vlakom onda to ne smije niti gordi arijevac niti gordi Pakistanac jednako- to je konačno ideal Francuske revolucije na čijem podestu svi stojimo. Vjerojatno se tako više i bolnije treba prilagoditi gordi Pakistanac ali to je neizbježno tako.
photo bbc
Dodaj komentar