Featured Osvrti

NEŠTO O PAVLU KAO ŽIDOVU I CIVILIZACIJI DO I OD SUSRETA S PANDEMIJOM, ILI KAKO SE POTVRĐUJEMO KAD SE SUOČIMO S VLASTITOM NEMOĆI

Pavao se nikad nije odrekao svoga židovstva, u duhovnom smislu naravno jer je ono za njega i osobito kao farijzejskog Židova bilo duhovni identitet a ne nacionalni u modernom smislu. On nije od njega odustao niti bi to mogao ili htio nego je promijenio stav o mesijanskoj ulozi Krista i svojoj ulozi u tim događajima. A to jest negacija njega kao Ja ( ne kao Židova, dapače) ali negacija u razvojnom smislu i negacija stanja u kojem odbija to mesijanstvo, čak ga progoni, i onda nakon vizije o kojoj je dugo i u osami razmišljao, on ne mijenja svoj korijen nego ga dapače potvrđuje. On nije poražen kao Židov nego u svom farizejskom stavu, tako kao što je Petar poražen kao stijena odričući se tri puta svog učitelja koji ga je iz tog poraza proglasio stijenom. U oba slučaja oni su poraženi kao ono što im je bilo utjelovljeno u egu, ego je slab i razum je slab. To je, oboje, vrst uskrsnuća, kao što se i Ezekijel susreo sa suhim kostima koje će oživjeti. Zašto uopće to spominjem. Zato jer poraz ( ega, a samo on i može biti poražen jer je jedini ” sloj nas” koji ovisi o pobjeda/poraz binarnosti) , uvijek oslobodi. I Krist se potvrdio Bogom s uskrsnućem od mrtvih a Pavao se potvrdio Židovom a Petar stijenom upravo savladavajući razinu ega, kao Emanuel hrvajući sa svojom sjenom.
Carmina burana kaže -” poraženom, pokorenom, čast je uživat mir”, mir koji poraženi uživa je poraz sebe u razvojnom smislu kako je farizejski Pavao poražen i svi likovi ruskih bajki koji su trebali iskoračiti u bolje Ja koje je manje ja, koje je siromašno ( svojim) duhom. Kao Gandalf u padu pred Balrogom, kao… kao svijet u susretu s pandemijom. Kao svatko od nas na svakoj stepenici svog životnog puta a svaka je po jedan poraz i jedna potvrda iskoraka.
Pandemija je, kao nekad kuga, poraz Ja čovječanstva. Nema tenkova, nema milosti, što kaže Gandalf u Moriji – mačevi tu ne pomažu.
I kako je Pavao u porazu starog Pavla postao novi ali i ostao Židovom, tako čovječanstvo i svako od nas u nemoći pred svojom vizijom postaje i time ostaje.
Jer pandemija kaže – bit ćete novi i tako se potvrditi onim što ste htjeli biti ali ste poraženi, pristup sebi je poražen i to se vidi.
Salve nije imao recept pobijediti kršćanstvo među Židovima i potom u sebi. Mi danas nemamo recept pobijediti bolest koja nas tim porazom vodi u nove nas.
Sav razvoj se sastoji u porazu koji je pobjeda, Trump neće i ne može, ni Putin ni Vatikan. Može u izolaciji i karanteni ukupan duh vremena introverati i pretvoriti se u novu svijest o sebi, on vidi da ne zna više ovako.
Imamo priliku, ona nam se događa, u nemoći naći slijedeći korak sebe. I potvrdu sebe. Jer Pavao nije poražen kao Židov niti Krist smrću i uskrsnućem kao čovjek. Niti mi svi zajedno kao civilizacija, mi se rađamo u novu svijest ne gubeći sebe.
Čak je Hegel, objašnjavajući fenomenologiju duha, to slično razumio.
Nama ovo vrijeme nije nego prilika za introverciju.
Ali opet ćemo se gubiti, i to je prirodno. Kao Ananija. Kao Izrael kroz čitav Stari zavjet, kao svi kroz osobnu i kolektivnu povijest.
Ali se i opet nalaziti.
Čim dignemo glavu pa kad ju nešto obori mi time zapravo rastemo.
Kao i Odin, konačno. Jer sve su to slične sudbine a i Odin je… od ega se teško rastati namjerno. Možda i nemoguće.

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara