Osvrti

NEMA SLOBODE POD VLAŠĆU FETIŠA SIGURNOSTI

Jedno od temeljnih prednosti društva vladavine kapitala nad čovjekom, dakle i šire, društva  supremacionistički  ustrojenog svijeta… to je fetiš osjećaja sigurnosti. A sigurnost će uvijek izmicati, nema te dijetetike, kočionih sustava za vozila, tih polica osiguranja nema, koja štite od nesigurnosti – u odnosu prema osjećaju sigurnosti je ključ, ne prema dualitetu straha od bolesti, i od diktature zdravlja. Zato maske, kad ih nosimo, činimo to iz uvjerenja u prosvjetiteljski odnos prema postupcima, i užitka brige za druge, ali ne iz straha.

Mi smo smrtna bića, takvi nismo sigurni, ali možemo biti dobro i takvi, nesigurni…po skali -borba( rizik) /bijeg (sigurnost), se mi stalno krećemo i tako. Naravno i da se nekad borba pokaže sigurnijom nego bijeg, stvar procjene.

Ali egzistencija je izvan te kompeticijske skale, ona ne treba nemoguće, njoj je moguće, i nužno, živjeti u nesigurnosti. Zato je besklasno društvo neodvojivo od transcendencije njenih članova, ono ne može počivati na ucijenjenjenosti udobnošću i sigurnosti. Kao prvi kršćani, slobodni su samo oni slobodni od koncepta slobode koji traži potpunu zaštitu od svijeta. Ne možemo li se izvući iz ralja te  ovisnosti, uvijek ćemo tako biti klasni, jer ćemo uvijek htjeti vladati. Nema slobode u strahu od života, nema slobode u strahu od straha. Zato se slobodno možemo bojati, ali time ništa manje “jesmo”. Sve je dobro, dok dobrim ne počnemo zvati ishode. Pa ćemo stalno raditi, za sve skuplju policu osiguranja, a nikad nećemo kupiti onu konačnu. 

Naučimo se živjeti izvan tih mjerila, u radosti života, i hodu, i borbi, za potpunu slobodu. 

O autoru

Vanja Zlatović

Vanja Zlatović

Dodaj komentar

Kliknite ovdje za dodavanje komentara